Hrvatska numizmatika

ponedjeljak, 09.01.2012.

Nešto malo o našim banovcima

Few Words about our „Denarius Banalis“ Coins
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Dinar, poznat pod imenom “Slavonski banovac”, kovan je u XIII i XIV stoljeću, prvih nekoliko godina u Pakracu a zatim u Zagrebu. Zbog svoje dobre kvalitete nazvan je i “dobri dinar zagrebački”. Danas nije više rijedak, pa ga možemo naći gotovo u svakoj i najskromnijoj zbirci. Nekoliko obilnih nalaza snabdjelo nas je s više tisuća komada tog vrlo lijepo kovanog novca. Sudeći prema dosadašnjim nalazima kolao je i bio rado priman ne samo na teritoriju tadašnje Slavonije, a to je sjeverni dio današnje Hrvatske do Gvozda (današnja Petrova gora), nego i u južnoj Ugarskoj i u sjevernom dijelu današnje Bosne, koji je u to doba i pripadao Hrvatskoj. Interesantno je napomenuti, da na teritoriju tadašnje Hrvatske, a to je dio naše domovine od Gvozda do mora, od Istre do Dubrovnika, nije do danas nađen ni jedan nalaz tog novca, pa se čini da je na tom teritoriju još uvijek kolao bizantinski i mletački novac a vjerojatno i novac akvilejskih patrijarha.

Već su ga krajem prošlog stoljeća neki naši ljubitelji starog novca registrirali i opisali. Među prvima je bio naš istaknuti historičar Ćiro Truhelka. Podacima iznesenim u njegovoj lijepo uređenoj monografiji “Slavonski banovci” nije sve do danas gotovo ništa dodano, a mijenjano je vrlo malo. Rengjejevo djelo “Corpus” u kojem su obrađeni i prikazani i naši banovci, izneseni su podaci iz Truhelkine knjige, ali u nešto sažetijem obliku. Truhelka je u tom svom radu svestrano i sistematski obradio svu problematiku toga novca, ali li tekstu i sam kaže da je to tek prvi pokušaj, pa se čini da je očekivao da će netko taj rad nastaviti.

Banovac, kako smo već rekli, nije danas rijedak novac. Kovan je neprekidno kroz stotinu i tridesetak godina. Kovali su ga mnogi vojvode i banovi, koji su kroz to vrijeme vladali u Hrvatskoj. Cijelo je to vrijeme zadržao uglavnom isti oblik - na aversu grb Slavonije, kunu u trku između dvije rijeke simbolički predstavljene s dvije zvijezde, a na reversu dvostruki križ s dvije okrunjene glave, koje zasigurno označuju sistem vladavine u Hrvatskoj tog doba. Jedno je hrvatsko-ugarski zajednički kralj, a drugo je herceg ili dux, koji na tom teritoriju vlada sa svim atributima kralja, osim naslova. Kasnije je to ban, koji ima gotovo jednaka prava, pa i pravo kovanja novca. Pobližih oznaka vladara, koji su ih dali kovati, ne nalazimo gotovo ni na jednom primjerku. Ipak možemo s dosta sigurnosti ustvrditi da su pojedini banovi ili vojvode dali označiti svoje emisije novca posebnim znakom da se znade da su ga oni dali kovati. Možda to nisu uradili svi, ali je vjerojatno da su to učinili mnogi, pa na nekim kasnijim primjercima možemo naći i grb bana koji je dao novac kovati. Kod nas, doduše, u to doba nije postojala obveza mijenjanja i prekivanja prijašnjeg novca kad se mijenjao vladar, kao što je to bilo u Ugarskoj, ali se poduzetnik, kome je kovanje bilo povjereno, morao obvezati na određenu kvalitetu srebra i težinu pojedinog komada novca, pa je već s tog uzroka svaka emisija trebala biti nekako označena. Kako se kroz tih sto i tridesetak godina izredalo oko trideset banova i vojvoda, mislim da bi u znakovima, koji se najčešće mijenjaju, trebali tražiti oznake tih promjena.

Jedina veća promjena na banovcima je u tome, što je na starijima prikazana kuna kako trči ulijevo. Ponad i ispod nje je šestokraka zvijezda. Na novijima kuna trči nadesno. Iznad nje je kruna a ispod nje polumjesec i zvijezda. To je velika i bitna promjena, pa bezuvjetno označuje neki važan događaj što se u to vrijeme zbio. Vjekoslav Klaić u svojoj knjizi “Povijest Hrvata” spominje da je hrvatsko-ugarski kralj Karlo Roberto krunjen u Zagrebu 1301. godine. U drugom izdanju te knjige (Matica hrvatska, 1972. g.) u bilješci ispod crte nalazimo opasku da on nije krunjen u Zagrebu nego u Ostrogonu, ali ta tvrdnja nije ničim obrazložena. Ta promjena, prikaz krune i staroga hrvatskog grba na aversu banovca (novi, današnji hrvatski grb se tek kasnije pojavio) nastala je baš u to doba, pa držim da ide u prilog Klaićevoj tvrdnji. Jedino su se sigle uz kraj donje vodoravne prečke križa često mijenjale, no oni one nisu do danas u potpunosti razjašnjene.

Već je u XVIII st. hrvatski povjesničar zagrebački biskup Baltazar Krčelić pokušao odrediti vrijeme kovanja banovaca prema tim siglama, pa je njegovo mišljenje bilo opće prihvaćeno. Truhelka raspolaže s popisom i opisom novijih nalaza pa sastavlja novu tabelu. (Vidi sliku br. 1 na str. 8)

Nešto malo o našim banovcima

Slika 1

Danas, preko osamdeset godina poslije tiskanja njegove knjige, raspolažemo s nekoliko novijih nalaza, pa bi bilo potrebno poći dalje i nastaviti njegov započeti rad. Sam Truhelka, iznoseći svoju tabelu, kaže da time nije iscrpljeno tumačenje sviju sigala, jer postoji mogućnost da su neke sigle označavale i komornog grofa ili monetara.

U svakom je slučaju jasno da tu zaista nije sve do kraja rečeno ni razjašnjeno, pa bi valjalo radom nastaviti. Držim da je zasigurno bilo nalaza i poslije nalaza na temelju kojih je Truhelka sastavio svoju tabelu. Možda koji noviji nalaz nije ni objavljen, ali je sigurno da ti novopronađeni novci nisu uništeni i da kolaju među numizmatičarima. Vjerujem da bi se nešto novog, dosad neobjavljenog moglo naći i u najskromnijoj zbirci, kao što je to slučaj s niže opisanim banovcem pod brojem 2, koji je nađen u sasma maloj zbirci od desetak raznovrsnih novčića i bio jedan jedini banovac te sitne zbirke. Kad bi se netko danas prihvatio posla da taj rad nastavi, naišao bi na nepremostive teškoće prikupljajući potrebne podatke. Mislim stoga da bi svi mi zajedničkim silama mogli početi prikupljati te podatke da budućem pregaocu olakšamo zadatak.

Svaki bi pojedini numizmatičar, član našega Društva, trebao pregledati svoju zbirku, pa ako u njoj nađe novac koji nije registriran ni kod Truhelke ni kod Rengjea, morao bi ga registrirati u glasilu našega Društva. Ne bi pritom bilo neophodno da on sam o tome piše. Dovoljno bi bilo da o tome obavijesti urednika našega “Obola”, pa da on preuzme obvezu objavljivanja tog nalaza. Mislim da bi to bila dužnost našega Društva. Možda bi bilo umjesno da se u “Obolu” otvori rubrika, možda pod naslovom “Članovi javljaju” ili nešto sličnoga, u kojoj bi se objavljivali takvi podaci ne samo o banovcima nego i o svim našim kovanicama koje još nisu nigdje publicirane ili su slabo poznate. Ja npr. imam u svojoj zbirci bakrenjak veličine austrijskog ili ugarskog novčića od dva filira. Jednako je lijepo kovan. Na aversu uz gornji rub ima natpis: TVORNICA CEMENTA a u sredini u tri vodoravna reda VRIEDNOST - 2 - FILIRA - BAKAR. (Vidi sliku 2 na str. 9) Na reversu je velika brojka 2. Do danas nisam nigdje mogao naći spomena tom novčiću, a neki su članovi našeg Društva samo čuli da je postojao. Dakle, na nama je, članovima Društva, da pripomognemo i da pridonesemo svoj makar i sitan prilog za rješenje problema naše nacionalne numizmatike, a tih problema ima još podosta. Ne smijemo zaboraviti da koji puta i naoko sitan podatak može mnogo pridonijeti rješenju i krupnih problema. Numizmatika nije isto što i sakupljanje recimo ...dugmadi raznih boja i veličina. Numizmatika je sastavni dio povijesne znanosti, pa zašto uz razonodu i zabavu ne bismo i mi pridonijeli nešto toj znanosti, osobito ako to bez većeg truda možemo.

U Truhelkinom i Rengjeovom popisu banovaca nalazimo dosta velik broj primjeraka sa sitnim razlikama, koje zapravo nemaju naročita značenja, nego su te razlike nastale zbog toga, što su se kalupi brzo trošili i oštećivali pa ih je trebalo zamijeniti novima. Rezači kalupa, kalupari, nisu mogli primitivnim alatom, kojim su radili, izraditi potpuno istovjetan kalup, pa su tako nastale te sitne razlike. Kako su znali biti i slabo pismeni, pa i posvema nepismeni, okrenuli su koji puta pokoje slovo naopako, zamijenili ga kojim drugim slovom ili su ga izostavili. Postoji i čitav niz banovaca s natpisom bez ikakva smisla, što očito govori da je kalupar nepismen. Ne trebamo se tome čuditi, jer je u to doba bilo i nepismenih plemića, a bilo je i vladara koji su se zadovoljavali time što znadu načrčkati svoj paraf na poveljama koje su izdavali. Sve te značajke pojedinih komada novca za prosječnog numizmatičara nemaju nikakva značenja. Očito je da su to pogreške u kovanju i da nisu napravljene namjerno, pa ne mogu imati ni nekog značenja. Čini se da naručitelji tog novca nisu bili suviše osjetljivi. Te im sitne pogreške nisu smetale, pa su novac prihvatili i pustili ga u opticaj.

Nešto malo o našim banovcima

Slika 2

Kod pregleda primjeraka zbog registriranja valja nam, dakle, obratiti pažnju u prvome redu na natpise i sigle, a zatim i na ostale oznake, jer i takvih je bilo (točkice ili kružići iza okrunjenih glava na reversu, cvijetak ili točkice i kružići ili bilo koji drugi znak pokraj krune itd.). Moramo dakle registrirati samo primjerke na kojima postoje oznake stavljene s namjerom da se kovanica posebno označi i istakne, jer samo takve mogu imati neko posebno značenje.

Završit ću s opisom nekoliko banovaca koje nisam našao ni kod Truhelke ni kod Rengjea.

Nešto malo o našim banovcima

Slika 3

1.) Banovac starijeg tipa s kunom ulijevo između dvije zvijezde i natpisom MONETA DUCIS P SCLAVONIA. Na reversu je dvostruki križ sa siglama S R na uobičajenom mjestu. Ispod križa su uobičajene dvije okrunjene glave, a u polumjesecu je cvijetak. (Vidi sliku 3 na str. 10)

Sigle bi prema Truhelkinoj klasifikaciji imale označavati da je kovan za vladanja Stjepana V, koji je vladao samo dvije godine (1270.-1272.). Za to je vrijeme u Hrvatskoj vladao isprva, kratko vrijeme, Henrik Gisingovac, kao ban čitave Slavonije, a zatim, kroz čitavo to vrijeme od dvije godine ban Joakim Pektar. Rengjeo donosi veći broj njegova novca s malim greškama, ali na svima je oznaka MONETA REGIS P SCLAVONIA. Ban Pektar ga prema tome nije mogao dati kovati jer on nije bio dux, to jest vojvoda, a samo vojvode kao članovi vladarske kuće imali su pravo kovati novac u svoje ime. Postoji mogućnost da ga je dao kovati sam kralj Stjepan. Vjekoslav Klarć u svojoj knjizi “Povijest Hrvata” navodi, da se čini da je kralj Stjepan imenovao svog prvorođenog sina Ladislava hercegom cijele Slavonije, ali je taj naslov zadržao i za sebe, jer je Ladislav bio još maloljetan. Zato ga češki kralj Otakar u ispravi kojom sklapa mir s kraljem Stjepanom naziva “hercegom čitave Slavonije”. Kralj Stjepan je nekoliko puta boravio u Hrvatskoj, 1271. u Bihaću, 1272. u Topuskom. Na tim je putovanjima zacijelo prolazio kroz Zagreb, pa je lako moguće da je tom prigodom dao kovati i taj novac.

Nešto malo o našim banovcima

Slika 4

2.) Banovac kasnijeg tipa. Na aversu kuna okrenuta udesno, iznad nje kruna a ispod nje polumjesec i zvijezda. Uokolo natpis bez smisla. Na reversu dvostruki križ s dvije okrunjene glave. Na donjoj vodoravnoj prečki dvije ptice. Lijeva sigla je naopačke okrenuto slovo M a desna stgla je nečitka.

Na aversu se na tom primjerku nalazi ispod kunine glave posve jednaka zvijezda kakva je i na polumjesecu ispod kune. Kod Rengjea takva novca nema. Truhelka ga spominje, ali sa cvijetkom, križem ili ružom ispod kunine glave. (Vidi sliku 4)

Nešto malo o našim banovcima

Slika 5

3.) Stariji tip banovca s kunom ulijevo i siglama u obliku ptica s lijeve i desne strane donje vodoravne prečke križa. Primjerak je jednak primjercima s tim siglama iz doba Bele IV, samo je znatno manji (promjer 13 mm) a na reversu je u polumjesecu jasno i lijepo rezani križ. (Vidi sliku 5 na str.10) Rengjeo ga ne donosi, a kod Truhelke je označen kao obol, samo što u polumjesecu ima cvijetak. Držim da taj primjerak nije jednak primjerku što ga donosi Truhelka. Dosad sam našao registriran samo jedan banovac kod Truhelke s križićem u polumjesecu na reversu, ali taj nosi sigle okrenuto slovo S i Z (stranica 107 br. 13.).

4.) Banovac Anžuvinskog doba kakav su kovali banovi Stjepan i Ivan Babonić (1310.-1322.) sa siglama K K. ne donose ga ni Truhelka ni Rengjeo.

5.) Banovac poput broja 1. Na aversu natpis MONETA REGIS P CCLAONIA. Na reversu u polumjesecu kružić, sigle n samo je lijevo slovo n vodoravno položeno.

Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 33, HND, 1981.

Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Slavonija, banovac
Keywords: coins, Croatia, Slavonia, Denarius Banalis


Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #