Hrvatska numizmatika

četvrtak, 22.12.2011.

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „P“ (p – pyramidentaler)

Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



P
Oznaka na novcu za kovnice: Prag 1760. godine, Dijon, Peruggia (1848.-9. za vrijeme revolucije), Papavan (Kolumbija).

PADOVANAC
Naziv za imitacije, koje su u XVI st. na osnovi originala izrađivali Giovanni i Vicenzo Canino i Vittorio Camelio iz Padove. Imitiran je velik broj bakrenog i novčanog novca od I pa do kraja III st. Osim toga, izrađivali su i imitacije izmišljenih primjeraka, s jakim utjecajem renesansnog načina izražavanja.

PAGAMENTSGULDEN
KAUFMANNSGULDEN, obračunski gulden biskupije K61n od 1398. godine, jednak 20 albusa. Do pojave ova obračunskog novca došlo je zbog povećanja vrijednosti zlatnog guldena u drugoj polovici XIV st.

PAGODA
Stari zlatni novac južne Indije, težine 3,37 gr, a najstariji je tip imao promjer od 11 mm. Novac je nazvan po pagodi prikazanoj na rv. Na av. se nalazio otisak žiga, koji je pokrivao cijelu površinu. Na kasnijim tipovima (XI-XII st.) prikazivane su različite životinje (vepar, lav, tigar, slon ili riba). Na primjercima iz XIV-XVII st. često se prikazuje Višna ili neko drugo indijsko božanstvo. Veliki mogul Muhamed šah kovao je P. sa svojim imenom i godinom kovanja na aversu, te na rv. s imenom mjesta kovanja. U novije vrijeme kovala ga je Istočnoindijska kompanija, a također i Holandija i Francuska u svojim posjedima. 1 P = = 42 fanona = 3360 kesa. Tijekom XVIII st. u Ma-drasu i Pandaširu su kovane P. sa zvijezdom na jednoj strani novca. Težina im je bila 3,4 gr. i imale su vrijednost od 1/4 mohura. Od 1810. g. P. nisu više u prometu, jer je uveden srebrni novac.

PAIS
Indijski bakreni novac, kovan od mnogih gradova i držanja tijekom XVIII i XIX st. Težina mu je bila različita, a vrijednost 1 P = 1/64 ru-pija = 1/4 ana = 3 pja. Od 1957. g. 100 P = 1 ru-pia. P. je kovan i u istočnoj Africi od 1890.-1803, g. u njemačkim kolonijama.

PAKRAČKA KOVNICA
Najstarija kovnica u Slavoniji, koja se u pisanim dokumentima_ prvi put spominje 1256. godine, ali se smatra da je radom počela još ranije. U njoj su kovani banski denari (banovci), sve dok njihovo kovanje 1260. g, nije nastavljeno u Zagrebu.

PAN
(lat. Faunus). U starogrčkoj mitologiji sin Hermesa, bog stada i pastira. Njegov je simbol pastirska frula (grč. syrinx). Omiljene su mu životinje pas, koza i zec. Najprije se počeo poštovati na Peloponezu, u Arkadiji, a kasnije se njegov kult proširio po cijeloj Grčkoj. Prikazivan je (ili samo njegova glava) na mnogobrojnu grčkom novcu.

PANA
Bakreni novac Cejlona, o kojem izvještava Robert Knox 1681. g. U jedan španjolski real išlo je 75 P. U Bengalu je P. bio u optjecaju tije* kom britanske kolonijalne vladavine. U XIX st. I P = 80 kauri školjki ili 1/4 ana.

PANGA
Novčana jedinica kraljevine Tonga od 4. travnja 1967. g. 1 P = 100 seniti.

PANO
Naziv za novac od 1/10 makuta, bakreni portugalski novac od 5 reala, kovan za kolonije.

PAOLINO D'ORO
Zlatni novac pape Pavla III (1534.-1549.) kovan u Rimu od 1535. g. Na jednoj je strani prikazan grb, a na drugoj lik sv. Pavla.

PAOLO
Groš uveden od Pavla III (1534.-1549.), koji je zamijenio ranije kovane giulie. Na grošu je s jedne strane papinski grb, a na drugoj sv. Pavao,* Kasnije je sav papinski novac nazivan P. U XVI st. se kovao u Toscani i Modeni. 1 P = 1/10 škude. Toskanski P = 1/5 srebrnog florina.

PAPAGEIENTALER
(njem. papagajski talir). Narodni naziv za pruski probni talir Friedricha Wilhelma II (1786.-1797.) kovan 1788. g. Na rv. je prikazana zemljina kugla sa štitom, na kojem se nalazi pruski orao, koji liči na papagaja, koji se ljulja, l

PAPETTO
Naziv za srebrni novac od 20 bai-occa od vremena pape Grgura XIV do Pia IX (1831.-1866.).

PAPINSKI NOVAC
Novac, koji se kuje za po; glavara Rimokatoličke crkve i biskupa Rima. Prvi papa koji je kovao novac (srebrne denare) je Ha-drijan I (772.-795.). Od pape Grgura IV (827.- -844.) na novcu se pokraj imena vladara nalazi i ime pape za koga se novac kovao. Samostalni novac pape su počele kovati od Bonifacija VII (1294. - 1303.). U doba izgona papa iz Rima oni kuju svoj novac u Avignonu (1309.-1377.). U vrijeme velike šizme 1377. g. i 1417. g. pape kuju novac u Rimu a antipape u Avignonu. Od vremena pape Martina V (1417.-1431.) osim u Rimu papinski se novac kuje i u Anconi, Ascoliu, Bologni, Ferrari, Modeni, Man-tovi, Parmi, Pergoliu, Peruggi, Raveni, Severinu, Spoletu i u još nekim mjestima. Svoj je novac kovalo više od 100 papa, sve do Pija IX (1846.-1878.), kada je prekinuto kovanje novca. Obnovljeno je 1929. g. za grad Vatikan, a nastavlja se i danas.

PAPIRNATI NOVAC
Novčani znaci, nominalni znaci, vrijednosti, zamjena u optjecaju stvarnoga zlatnog ili srebrnog novca. P. N. ima prinudnu vrijednost i emitira ga država. Prvi P. N. se javio u Kini, a Evropa je to saznala zahvaljujući Marku Polu, koji je posjetio Peking 1286. g. Tijekom XVIII-XIX st. P. N. se počeo emitirati i u Evropi. U Sjevernoj Americi prvi puta je izdan 1690. g. u Massachusettsu. i

PAPPHAHN
Njemački narodni naziv za novac od 4 šilinga, koji je u velikim količinama kovan oko 1616. g. u MecklembuTgu-Gustrow za vrijeme kneza Hansa-Albrechta. Na jednoj je strani novca grb, a na drugoj carski orao s brojem “4” na prsima, i

PARA
Srebrni novac Turske uveden 1623. g. Težina mu je bila 1,10 gr. Kasnije se težina postupno smanjuje, tako da 1810. g. iznosi samo 0,22 gr.Također i srebrni novac Krimskog hanata u XVII st, u vrijednostima od 2 i 1 P. Bakreni novac, koji je Rusija kovala za Moldaviju i Vlašku u vrijeme rata 1771.-1774. g. iOd 1868. g. kada je Srbija uvela svoju valutu, P. je sitan novac, a 100 P. čini 1 dinar. Isti odnos je zadržan i u SFRJ.

PAPAGUAYO
Zlatna novčana jedinica Paragvaja od 1926. g. Težina mu je bila 0,3785 gr. zlata. Kovanica od 10 P. sadržavala je 3,4065 gr. čistog zlata.

PARDAO
(XERAFIM, PARDAU). Portugalski kolonijalni novac u Goi i Diu od 1570. do 1881. g. Vrijednost mu je bila 360 reisa, kasnije 300 reisa ili 1/2 indijske rupije, a težina 19,05 gr. srebra, koja je, kao i kvaliteta srebra, vremenom opadala. Postoji više različitih tipova. Na av. je najprije bio prikazan svetac (sv. Joao, sv. Sebastian), od 1672. g. križ, a od 1730. g. kraljevo poprsje. '

PARISIS D'OR
Francuski zlatni novac kovan od Filipa VI (1328.-1350.) od skoro čistog zlata, težine 7,42 gr. Vrijednost mu je bila jedna livra pariška ili 25 sua turnskih. Naziv mu te dan zbog toga što je kovan iz pariške marke, koja je bila 1/4 turnske. Na av. je kralj na prijestolju u gotskoj arhitekturi sa skeptrom i dva lava pored nogu, na rv. je cvjetni križ.

PARITET
(lat. paritas - jednakost). Utvrđeni odnos između vrijednosti dviju valuta, uzimajući za mjerilo zlato ili neku treću valutu. P. može biti služben ili slobodan (burzovni).

PARVUS MAJSENSKI
(PARVUS MISNENSES - mali majsenski). Dvostruki pfenizi (denari) ili helleri uvedeni od Friedricha I (1291.-1316.) u Saksoniji poslije 1305. g. po uzoru na mali praški groš. Na av. je križ od liljana i natpis FRID. TUR. LAGRAVI, na rv. lav i natpis PARVUS MISNEN-SES. Sličan tip novca pripisuje se Friedrichu III (1349.-1381.); na rv. je šljem ili glava te inicijali FM - Friderius Marchio, na rv. je natpis PARVUS MISNENSES. Težina mu je bila 0,3 gr, a u jedan široki groš išlo ih je 12.

PARVUS PRAŠKI
(lat. PARVUS DENARIUS PRAGENSIS - mali praški denar).
Srebrni denar (pfenig) uveden istodobno s praškim grošem oko 1300. g. U jedan praški groš išlo ih je 12, a od gro-ša su se razlikovali jednostavnim natpisom na jednoj strani. Kovan je do 1327. g.

PARVUS TURSKI
(lat. PARVUS TURNENSIS, franc. PETIT TOURNOIS - mali turski).
Srebrni novac u vrijednosti 1/2 turnoa, kovan za kralja Filipa IV od 1295. do 1304. g. Težina mu je bila 2,11 gr, a u jedan denar turski išlo ih je 71 komad.

PATACA
stari naziv za španjolski peso u Brazilu, a također i za srebrni novac u Portugalu od 1783. do 1834. g. Kovane su vrijednosti od 3, 2, 1 i 1/2 P. od 1895. g. P. je i novčana jedinica u Macaou' (Aomin), portugalskoj koloniji na jugu Kine. 1 P = = 100 avo.

PATACAO
Prvobitni naziv za španjolski peso s brazilskim žigom. Kasnije' naziv za brazilski novac od 3 pataka. Kovan od 1805. do 1834. g.

PATACO
Portugalski ba_kreni novac, koji jekovan oko 1500. g. za vladavine Joaoa III. Vrijednost mu je bila 10 reala. Pod ovim je nazivom također kovan i bakreni novac početkom XIX st. ali s vrijednošću od 40 reala. Na av. je poprsje kra-i lja, a grb je na rv. )

PATACKA HORVACKA
(PATACHKA CROATICA). Vrsta hrvatskog novca, vrijedi 1 1/2 “horvackog novca”. S obzirom na vrijednost u optjecaju naziva se i POLDRUŽICA. Budući da “horvacki novac” sadrži 3 bečka feniga, P, H. broji 4 1/2 takva feniga. Naziv “poldružica” znači jedan i po nekog novca. U Hrvatskoj u XVII st. novac od 1 1/2 de-nara starog kova, a od početka XVIII st. novac od 11/2 “horvacka novca”.

PATARD
Srebrni novac Flandrije, Burgundije i Brabanta, čije je kovanje počelo krajem XV st-Vrijednost mu je bila kolebljiva. Holandski daalder bio je jednak 32 P. a zlatni florin 34 P. Praktičnoj on je južnoholandski stuiver. Kovan je i u Francuskoj od lošeg srebra za Karla VI (1380.-1422.) i njegovih nasljednika Karla VII i Luja XI.

PATER PATRIAE
(lat. otac domovine). Titula, koja se susreće na rimskom novcu a dobio ju je Augustus 2. g. pr. n. e. Nosili su je svi vladari u Rimu do Dioklecijana (284. g.). Poslije Dioklecijana ova se titula rijetko javlja u carskom naslovu.

PATINA
Sloj oksida, koji se stvara na površini metalnih predmeta uslijed djelovanja kiselina, soli, zraka i vode. Obično je zelenkaste, smeđe ili crne boje, a štiti metalne predmete od daljnje korozije. Redovita je pojava kod predmeta od bakra i bronce.

PATRIJARHALNI KRIŽ
Križ s dvije vodoravne prečke različite duzine, često se viđa na bizantskom novcu držan rukama cara (solid s poprsjem cara Vasilija I - 867.-886. - i Konstantina VII - 912.-959. - između dvije figure, solidus Ivana Komnena - 1118.-1143. - ili u obliku križa na Golt goti, solidus Teofila - 829.-842.). Susreće se i na srebrnom quatrinu Pia II (1458.-1464.) kovanim za, Provansu, kad i na na baiocca Pavla V (1605.-1621.) iz 1611. g. Prikazan je i na poleđini (reversu) banovaca.

PATRIK
Naziv za irski bakreni novac od 1/2 fartinga, koji je kovan od 1460. godine.

PAULDOR
Pistol velikog vojvode Mecklenburg-Schwerin Paula Friedricha (1837.-1842.).

PAULINER
Stariji naziv za papinski paolo ili za dvostruki šiling biskupa od Miinstera s prikazom apostola Pavla.

PAVILLON D'OR
Francuski zlatni novac kovan od Filipa VI (1328.-1350.) 1339. godine, a nazvan je zbog baldehina ispod kojeg sjedi kralj. Vrijednost mu je bila 30 sua turskih, a težina 5,1 gr. Po ugledu na njega sličan je novac kovao Eduard “Crni princ” za anglosaksonsko područje.

PAX
(lat. mir). Starorimska bogija mira, koja se na novcu pojavljuje od Caligule (37.-41.) do Valensa (364.-378.). Predstavljena je u liku žene koja stoji ili sjedi, s atributima: žezlom, skeptrom, rogom izobilja i dr. Uz njeno ime javljaju se i dodaci: Avgusta, Orbis terrarum, Populi Romani, Ae-quitum, Aeterna itd. U kružnoj legendi riječ P. se susreće i na srednjovjekovnim anglosaksonskim denarima iz XI st. personifikaciji se javlja i na mnogobrojnu novcu i medaljama novoga doba, kovanih povodom zaključivanja mira (zlatni Hamburški portugalloser kovan u čast sklapanja Amienskog mora iz 1802. g)

PECA
Portugalski zlatni novac kovan od Ivana V (1706.-1750.) težine od 14,343 gr, a po vrijednosti je bio jednak 1/2 dobra ili 4 eskuda ili 6400 reala. Kovan je također i zlatnik od 3200, 1600, 800 i 400 reala. Od 1822. g. kada je sav zlatni novac povučen iz prometa, u optjecaju su se nalazile samo vrijednosti od 1 P (7500 reala) i 1/2 P (3750 reala). Od 1847. g. vrijednost im je porasla na 8000 i 4000 reala.

PECUNIA
Novac uopće. Početni stadij u razvitku novca je bila upotreba stoke kao novca. Tragovi ovoga su sačuvani u latinskoj riječi “pecunia”, koja dolazi od istog korjena kao i riječ “pecus” - stoka. '

PEDESETICA
Opći naziv za sav novac, koji u sebi sadrži 50 manjih jedinica. U doba Austro-ugarske ovaj je naziv korišten za novčanicu od 50 forinti.

PEERDEKEN, PEERTGEN
Holandski srebrni novac prve polovice XVII st, vrijednosti od 1/3 snaphana. Na av. je konjanik, na rv. grbovni štit i križ. Težina mu je varirala od 2,75 do 3,6 gr. Prvo kovanje ova novca se pripisuje knezu od Gelderna Karlu von Egmond (1492.-1537.), a kasnije je kovan od gradova Nimwegena i Roermonda, kao i od Wilhelma IV (1546.-1586.) grofa von Heerenberg.

PEGASUS
Starogrčki mitološki krilati konj (otac Posejdon a majka Gorgona Meduza). Njega je uspio zauzdati samo jedan smrtnik - Belero-font. Vrlo je često prikazivan na Korintskom novcu kako stoji, skače ili leti, a ponekad i s Belero-fontom. Susreće se i na rimskim teškim denarima (Aes signatus), kao i na denarima od Augustusa do Gallienusa (253.-268.). I

PEGIONE, PIGIONE
Narodni naziv za srebrni novac tipa groša, koji je kovan u Milanu za vrijeme Galeazza II i Barnaboa Visconti (1354.- -1378.). Težina im je bila 2,6 gr. i vrijedio je 1 1/2 solda. Na av. je carski orao iznad zmaja, na rv. sv. Ambrosio s Kristom u rukama. Nazvan je tako zbog orla, za koga je narod mislio da je golub. Na novcu Maksiniilijana Sforze (1502.-1515.) stvarno je prikazan golub.

PELIKANTALER
(njem. talir s pelikanom). Naziv za talire, na kojima je prikazan pelikan, koji svojom krvlju hrani svoje mlade, dakle simbol samopožrtvovanja. To je, na primjer, talir kneza Heinricha Juliusa od Braunschvveig-VVolfenbiittela (1589.-1613.) iz 1599. g. s natpisom PRO PATRIA CONSUMOR, kao i na poluškudi pape Inocenta XII (1691.-1700.), kovanoj od 1962. do 1963. g.

PENEZ, PINEZ, PJENEZ
Opći naziv za sitni novac u Rusiji, u upotrebi od XI do XII st.

PENGO
Novčana jedinica u Madžarskoj, uvedena u optjecaj 1925. g. U upotrebi je bila do 1946. g. 1 P = 100 fiSera. I

PENJAZ
(od polj. pienadze - novac). Naziv za litvanski denar, čije je kovanje počelo krajem XIV st. i nastavilo se s prekidima do 70-tih godina XVI st. Kovano je više tipova, u početku težine oko 0,35 gr, kasnije 03 gr. U litvanski groš išlo je 10 P. a u poljski 6.

PENNJNG
Skandinavski denar kovan u Danskoj po uzoru na sličan engleski novac, za vrijeme Svendae Doppelbart (988.-1014.) i Knuta dem Grossen (1018.-1035.). Prvobitna težina mu je bila 1,5 gr, a za Knuta mu je smanjena na 1 gr. U početku kovan od srebra s vremenom je postao bakreni novac. U Norveškoj i švedskoj je kovan po istom u-zoru kao i u Danskoj. Kovanje kvalitetnih P. obnovljeno je za vrijeme kralja Albrechta Mecklem: burškog (1388.-1412.), i to od 2 i 4. P. Ovaj je novac korišten u cijeloj Skandinaviji, a različite vri” jednosti su kovane sve do uvođenja krunske valute 1875. g. I

PENNY
1. Engleski denar, koji se počeo kovati za vrijeme kralja Offa od Mersia (757.-796.) po uzoru na karolinške denare. Promjer im je bio 17 mm, kasnije 21 rtim. Iako su kovani u raznim kovnicama, na svim je prikazano poprsje kralja i atributi kraljevstva na jednoj, a na drugoj strani križ. Kovan je u velikim količinama i bio je vrlo popularan. Težina mu je varirala: 1,2 - 1,45 gr. Od 1351. g. prestao je biti jedini srebrni novac, jer se počeo kovati groat, koji je vrijedio 4 P. Od 1504. g. kuje se šiling, koji je imao vrijednost 12 P. Kada se 1625. g. pojavila zlatna funta, sadržala je 240 P. Ovaj odnos, koji se zasnivao na starom karolinškom si' stemu, zadržao se sve do 15. veljače 1971. g. do uvođenja decimalnog sustava.
2. U Finskoj je P. sitni novac, stoti dio finske marke.

PENSA
(od lat pensum - mjera). Starohrvatska obračunska jedinica, 1/5 marke. Po vrijednosti je bila jednaka bizantskom zlatniku, sohdusu. Tijekom XIII-XIV st. marka se dijelila na 200 denara, te je 1 P. sadržala 40 denara. Tako se u srednjem vijeku u Slavoniji, između Drave i Save, računalo i plaćalo do XV st. novcem kovanim ponajviše u banskoj kovnici u Zagrebu, i

PENTADRAHMA
Grčki srebrni novac u vrijednosti 5 drahmi, kovan vrlo rijetko. Najpoznatije su P. makedonskih kraljeva. U Egiptu su Ptolomej I (323.-248. g. pr. n. e.) i Ptolomej II (284.- -247. g. pr. n. e.) kovali kratko vrijeme zlatni novac pod tim nazivom, težine 17,8 gr.

PENTAGRAM
Pet međusobno spojenih slova “A”. Ovaj se simbol pojavljuje rano, a u kršćanskom vjerovanju simbolizira vječnost ili sv. Trojstvo. Susreće se na novcu Merovinga i na pfenizima biskupstva Wiizburg kovanih oko 1500. g.

PENTANUMMION
Mali bizantski novac od bakra, čija je vrijednost bila 5 nummia (= 1/8 follisa). Na jednoj strani ima slovnu oznaku E ili broj V, i kovao se od Anastasiusa (491.-518.).

PEPION
Naziv za stari kastiljanski loši denar Ferdinanda III (1230.-1252.) i njegova nasljednika Alfonsa X, s prikazom lava od Kastilje. U zlatni maravedi išlo je 180 P, a u soldo 12 P.

PERPER
(grč. yperpyron, yperpyron nomisma - žarki, žarki novac). Prvobitno naziv za bizantski zlatni novac. Kod nas, u srednjem vijeku, uopćeni naziv za sav bizantski ili mletački zlatni novac. Kasnije je postao obračunska jedinica za srebrni novac. Vrijednost P. je bila 12 srebrnih denara (groševa), da bi s vremenom opadala, i P. je od 1910. g. bio novčana jedinica kneževine i kraljevine Crne Gore (1 P = 100 para), a po vrijednosti je bio izjednačen s austrijskom krunom. Kovan je do 1914. g.

PERPERA
Prvobitno obračunska jedinica u Dubrovniku. Kao realan srebrni novac kovana je od 1683. g. do 1803. g. Na av. je lik sv. Vlaha, koji u lijevoj ruci drži maketu grada i biskupski štap, desnom blagoslivlje. Lijevo i desno od sveca su slova S-B (Sanctus Blasius) i godina kovanja, a naokolo natpis: PROT(ector) REIP(ublicae) RHAG; VSINE. Na rv. je Krist u mandorli od zvjezdica i natpis SALVS TVTA. Poslije 1733. g. kuju se P. znatno ljepšeg izgleda i preciznije izradbe s istim predstavama i tekstom. Težina im je bila između 3,98 i 6,42 gr a promjer 26-29 mm, ali samo 24 mm kod onih P. kovanih 1801.-1803. g. koje su lošijeg srebra i izradbe. Vrijednost im je bila 12 denara ili 72 šolda.

PERPETVITAS
Prikazivana je u liku žene naslonjene na stup, koja u jednoj ruci drži žezlo a u drugoj kuglu. Na novcu je prikazivana od Aleksandra Severa (222.-235.) do Karausiusa (287.-293.).

PERPETUUS
(lat. vječni). Ova se titula javlja na novcu cara Konstantiusa II (337.-361.)- Na rimskom carskom novcu je dosta rijetka. Poslije podjele carstva na Istočno i Zapadno (395. g.) ova titula postaje skoro isključivi naslov istočno-rimskih careva, na čijem se novcu i pojavljuje

PERSEFONA (KORA)
Starogrčka boginja zemlje i podzemnog carstva, kći Zeusa i Demetre a žena Hada. Njena glava s vijencem od klasja viđa se na mnogobrojnu grčkom novcu (sirakuškom, sicilijanskom, kartagenskom). Prikazivane su i scene njene otmice.

PERSEJ
Sin Zeusa i Danaje, koji je ubio Gorgonu Meduzu, oslobodio Andromedu i uzeo je za ženu. Prikazivanje Perseja, čiji se kult njegovao u Argosu (Peloponez) i na otoku Šerif (Kikladsko otočje), viđa se na njihovu novcu kao i na novcu grčkih kolonija na obalama Male Azije. Prikazivano je njegovo poprsje, cijela figura kao i scene iz njegova života.

PESETA
Od 1772. g. meksički novac od 1/4 pesosa. Težina mu je bila 6,76 gr. srebra. Početkom XVIII st. u Španjolskoj se pojavio novac pod nazii vom “peseta provincial”, čija je težina bila nešto manja od općedržavnog novca. Od 1707. do 1728. g. imala je težinu od 6,13 gr. i vrijedila je također 1/4 pesosa. Od 1728. do 1772. g. težila je 5,84 gr, a) od 1772. g. vrijednost joj je iznosila 1/5 pesosa, a težina 5,97 gr. Poslije pristupanja Španjolske Latinskom monetarnom savezu 1868. g. P. je postala glavna novčana jedinica Španjolske i dijeli se na 100 centimosa.

PESEWAS
P = 1 cedi. Sitni novac Republike Gane.

PESO
U početku naziv za srebrne šipke, koje su korištene kao novac u španjolskim posjedima u Južnoj Americi. Ovi komadi srebra su u Europi služili kao sirovina za izradu novca. Kasnije je ovaj naziv preuzet za španjolski srebrni novac od 8 reala, koji se počeo kovati od XVI st. (PESO DEI A OCHO), kovan do 1868. g. Sadržaj srebra mu j© iznosio 25,57, a od 1864. g, 2336 gr. "Krajem XVII str. 1 P = 20 reala. Danas je P. novčana jedinica u Argentini, Boliviji, Dominikanskoj Republici, Kolumbiji, Kubi, Meksiku, Urugvaju i Filipinima. Izuzev Urugvaja; gdje se dijeli na 100 centesima, u ostalim navedenim zemljama 1 P - 100 centava.

PESO FUERTE
(španj. jaki peso). Zlatni argentinski peso, koji je uveden zakonom od 29. rujna 1875. godine, težine 1,666 gr. Kovane su vrijednosti od 20, 10 i 5. P. F. Kovanica od 10 P. F. još je nazivana i COLON. Argentinski srebrni peso “Peso de Plata”, težine 27,11 gr, bio je po vrijednosti jednak P. F.

PETAK, PETAČA
Novac, koji sadržava 5 manjih novaca. U XVII st. vrijedio je 15 krajcara, a godine 1693. povišena mu je vrijednost na 17 krajcara, prolazno na 18 krajcara ili 6 groša. Odatle mu kasniji naziv ŠESTAK, premda mu je tečaj od 17 krajcara, dakle manje od 6 groša. Za područje Hrvatske Sabor mu samostalno određuje tečaj od 22 odnosno 23 “Horvacka novca”. Od XIX st. naziv za novac od 5 krajcara.

PETER D'OR
(franc. zlatni Petar). Zlatni novac Brabanta, kovan za vrijeme Johannae i Wenzeslava (1355.-1382.) u 1375. g. Na av. je sv. Petar s aureolom, držeći u desnoj ruci knjigu a u lijer voj ključeve, te pokraj njega štit s grbom. Naokolo je kružni natpis s imenom i naslovom vladara. Na rv. je križ. Težina mu je bila 4,06 gr. Johann d'Arkel, biskup Lutticha, imitirao ih je između 1364. i 1378. g. Philip de Saint-Pol (1427.-1430.) i Filip Dobri (1430.-1467.) kovali su ih u Lowenu između 1429. i 1432. g. s težinom od 3,6 gr. Po vrijednosti je 1 P bio jednak 4 brabantska šilinga.

PETER D'ARGENT
(franc. srebrni Petar). Naziv za brabantski groš kovan od Philippa de Saint-Pola (1427.-1430.) 1430. g. Kovane su vrijednosti od 1/2 i 1/4 P. Filip Dobri (1430.-1467.) kovao je vrijednosti od 1 i 1/2 P. Na av. je prikazan sv. Petar s knjigom i ključevima, a uz njega grb Brabanta i Burgundije. Na rv. je križ. Težina mu je bila 2,68 gr srebra.

PETERMANHCHEN, PETERMENGER
Narodni naziv za albus ili novac od 8 pfeniga s likom sv. Petra na njima. Novac je kovan u velikim količinama u Trieru za vrijeme novčane krize tijekom tridesetogodišnjeg rata pa do kraja XVII st. Od 1689. g. kovan je i trostruki P.

PETIT LOIS D'ARGENT
(franc. mali srebrni Luj). Vrlo kvalitetan francuski srebrni novac kovan 1720. g. po uzoru na Louis d'or, težine 8,2 gr.

PETIZZA
Naziv za austrijski novac od 17 i 15 krajcara, koji se u XVIII st. upotrebljavao u sjevernim dijelovima Italije.

PEZZETA
Srebrni novac kneževine Monako, kovan od 1648. g. pa do kraja XVIII st. Težina je novca bila 3,5 gr. Na jednoj je strani lik vladara, na drugoj grb kneževine. Kovane su i vrijednosti od 1/2 P.

PFAFFENFEINDTALER
(njem. talir neprijatelja papa). Naziv za talir, koji je kovao knez Christian od Braunschweiga (1611.-1633.) 1622. g. Na jednoj strani novca je ruka koja drži mač i natpis TOUT AVEC DIEU, na drugoj je natpis GOTTES FREUND DER PFAFFEN FEIND. Talir je kovan od srebra zaplijenjenih crkvenih stvari iz katedrale u Paderbornu. U 1671. g. tijekom sukoba između Rudolfa-Augusta od Braunschweiga (1666.-1704.) i biskupa Munstera kovanje je nastavljeno.

PFAUENTALER
(njem. paunski talir) Naziv za spomen novac kovan u čast krunjenja cara Maksimilijana II (1564.-1576.) za kralja Ugarske 1563, g. Na av. je kralj na prijestolju između genija mira i pravde, dok je na rv. paun s 22 grbovna štita, koji se nalaze na perju njegova repa.

PFENNIG
Germanski naziv za sitni novac (denar) od X st. U početku je iz jedne karolinške funte kovano 240 komada. Težina i kvaliteta P. u pojedinim državama Njemačke bila je različita. Od XVII st. kuje se od bakra. Po uvođenju opće državne novčane jedinice 1871. g. - marke, postao je 1/100 marke.

PFUNDNER
Tirolski srebrni novac, prvi put kovan za nadvojvode Sigismunda (1439.-1446.) po uzoru na talijansku liru tron. Vrijednost mu je bila 12 krajcara, 240 bernskih pfeniga ili 1/5 goldguldena. Težina je bila oko 6,33 gr, a kovane su i vrijednosti od 1/2 P. Na av. je poprsje nadvojvode, na rv. je grb. Od 1524. g. težina im je pala na 5,14 gr.

PHADYA
Novčana jedinica od 12 dokdoa, koja je kovana u XV-XVI st. u indijskoj kneževini Katiavar.

PHILIPPSTALER
Naziv za spomen-talir kovan 1552. g. poslije oslobođenja Philippa des Grossmutigen (1509.-1567.) iz zarobljeništva. Na av. je poprsje cara, na rv. 5 štitova s grbovima i natpis BESS(er) LAND U LUD V(er) LORN ALS EN FALSCH(en) AID GESCHWORN. Nizozemski Bur-gundski talir također se naziva P.

PIASTER
Naziv za španjolski peso u Evropi, a također i za španjolsko-meksičke peso-šipke. Naziv dolazi od Piastra d'argento - pločica srebra. U Turskom carstvu je po uzoru na P. u XVII st. kovan srebrni novac pod istim nazivom, težine 19,24 gr, vrijedan 40 para. Kasnije mu je težina povećana. Danas je P. novčana nominala u Egiptu, Liba-nu, Maroku, Tunisu i Turskoj. Na Krimu je P. kovan od 1780. do 1782. g. za vrijeme kana Sagrin Girema, težine 14,5-17 gr.
PICCOLO, PICCIOLO
Naziv za talijanski mali denar, posebno u XIV-XV st, koji se prvi put pojavio u Veneciji za dužda Sebastiana Ziania (1172. -1178.). Kasnije su se za male denare upotrebljavali i drugi nazivi: BAGATIN, P. BIANCO, P. PRO-VISINO u Rimu težine 0,68 gr, P. RAVIGNANO u Ravenni, P. NAPOLITANO itd. Od XVI st. se kuje od bakra.

PIECETTA
Srebrni novac grada i kantona Freiburg u Švicarskoj, u vrijednosti 7, 14, 28 i 56 krajcara, koji je bio vrijedan kao 1/24, 1/12, 1/6 i 1/3 francuskog novog ecua. U Njemačkoj je nazivan LAUBTALER. Kovan je od 1777. g. do 1778. i 1796. do 1798. g. Na av. je grbovni štit kantona, a na rv. su 4 slova s krunom oko kvadrata u kojem je oznaka vrijednosti. U kneževini Neuen'burg su 1796. i 1799. g. kovane slične vrijednosti od 12 i 6 P. Ovaj je tip novca poznat i pod nazivom PETIT ECU.

PIES
Do 1. travnja 1957. g. sitna novčana jedinica u Indiji: 3 P = 1 piće, 12 P = 1 anna. U Pakistanu je P. korišten do 1.siječnja 1961. g. u odnosu 3 P = 1 piće, 4 piće = 1 anna.

PIETAK
Tijekom XVII st. u Poljskoj naziv za novac, koji je imao vrijednost 5 groša. Npr. šleski novac od 5 krajcara kovan oko 1660. g.

PIETAS
(lat. pobožnost). Ova personifikacija javlja se u liku žene s kadionicom, koja se moli ili je s djecom na rukama. Ostali njeni atributi su: žezlo, zdjela, kugla, cvijet itd. U kasnijem razdoblju (od III st. n. e.) prikazuje se oslonjena na stup, sa štapom u ruci ih s kuglom pored nogu. Pored imena javljaju se i dodaci: AETERNA, MILITVM, ROMANA, SAECVLI i SENATVS. Na novcu se prikazuje od Trajana (98.-117.) do Helene (324.).

PISTOLA
Naziv za dvostruki španjolski zlatni eskudo, koji je počeo kovati Filip II (1556.-1598.). Prvobitna težina mu je bila 6,2 gr, od 1772. g. 6,06 gr, a od 1786. g. 5,92 gr zlata. Po uzoru na njega od 1641. g. kuje se u Francuskoj Louis d'or, koji je opet utjecao da se sličan novac kuje u nizu njemačkih država.

PISTRUCCI CROWN
Naziv za krune Georga III (1760.-1820.) i Georga IV (1820.-1830.) s prikazom sv. Jurja na rv. Kalupe je izradio poznati talijanski graver i medaljer Benedetto Pistrucci 1818. g. Pistrucci je bio medaljer u londonskoj kovnici od 1816. do 1825. g.

PITIS
(malajski Pitis, javanski Pitjis, holandski Pitje). Naziv olovnog ili bilonskog novca, koji je bio u optjecaju tijekom XVII st. na Javi, Sumatri i Bantamu, a također i na poluotoku Malaja. Ovaj liveni novac je bio okruglog ili osmokutnog oblika s rupom ili bez nje, s arapskim ili kineskim natpisom. Promjer mu je bio 12-25 mm a težina do 4,7 gr. Vrijednost mu je bila različita: u oblastima, na primjer, pod holandskom upravom 400 P. vrijedilo je jedan španjolski peso. Ponekad je peso vrijedio 600, 1000 pa i više P.

PIUS FELIX
(od lat. pius - pobožni, i felix - sretni). Naslov Pius podijelio je rimski senat caru Antoninusu (138.-161.), dok Commodus nosi titulu Felix (180.-192.). U vrijeme cara Caracale (198.-217.) titula se javlja u povezanom obliku. Kasnije se češće pojavljuje i na novcu.

PJATIALTIN
Narodni naziv za srebrni novac u vrijednosti 15 kopejki, koji je kovan 1760. i 1762. g. za Petra III kao probni novac, a zatim od Katarine II (1762.-1796.) izdavan skoro svake godine. Na njemu je poprsje vladara i dvoglavi orao. Od 1832. g. do 1841. g. u vrijednosti jednoga zlota kovan je i za Poljsku kraljevinu, koja je tada bila pod protektoratom Rusije.
PLAKETA vidi PLAOUETTE.

PLANCUSTALER
Talir u obliku medalje, koji je kovan u Baselu s oznakom godine 1623. ili bez nje. Na av. je prikazan rimski vojskovođa Lucius Munacius Plancus kako stoji, a bio je osnivač rimske kolonije na mjestu gdje se danas nalazi Basel. S istom prikazom kovan je novac od 1/4 talira i Klippe.

PLANETNE MEDALJE
Naziv za 7 medalja kovanih u čast sklapanja braka saksonskog princa 1719. g. Na medaljama su prikazane personifikacije 7 planeta.

PLAQVE, PLACK
Naziv za veliki, široki ali tanki groš Holandije i Lotaringije tijekom XIV- XV st. U XIV st. P. je kovan u Lotaringiji i Luksemburgu s promjerom od 28-30 mm i težinom 3,52-432 gr. Antun vojvoda Burgundije kovao ih je 1409. g. s prikazom lava i šljemom, nazvanih BRABANTSCHE PLACKEN. Francuski kralj Karlo VII (1422.-1461.) kovao je u Tournaiu od 1427. g. do 1435. g. dvostruke groševe, koji su nazivani P. odnosno PATARDS. Tako je nazivan i bilonski novac gradova Deventera, Campena, Zwollea i Groningena od XIV- XVII st. Od 1488. g. težina mu je iznosila 0,99 gr. Komadi kovani od 1543. g. na av. imaju 3 grba a na rv. je grb s orlom. Kovane su vrijednosti od 1 i 1/2 P. Škotski novac od bilona, koji je kovan od vremena Jakova III (1460.-1488.) pa do kraja XVI st. Težina mu je bila od 1,8 do 2,8 gr, a vrijednost 3 pensa. Na av. je grb zemlje a na rv. cvjetni križ. Od 1500. g. on je nazivan i BAWBEE.

PLAQVETT, PLAKETA
(franc. daščica, pločica). Naziv za četvorokutne ili višekutne, za razliku od okruglih, spomen i druge medalje, koje su u pravilu jednostrano kovane a pojavile su se u doba renesanse.

PLATA PROVINCIAL
(španj. provincijsko srebro). Španjolski srebrni novac kovan od Filipa V (1700.-1746.) od J.716. g. Novac je izdan u cilju stabilizacije financija zemlje, koje su bile poljuljane ratom za španjolsko nasljedstvo (1701.-1713.). Težina kovanice od 1 reala bila je 3,06 gr. Na jednoj strani novca je grb zemlje, na drugoj su inicijali Filipa.

PLATINA
Rijedak metal bijelo-sivo-srebrnog sjaja, plastičan i vrlo pogodan za obradbu, često se koristi za izradbu ukrasa i nakita. U carskoj Rusiji je P. kratko vrijeme korištena za izradbu novca (v. PLATINASTI NOVAC).

PLATINASTI NOVAC
Novac kovan u Rusiji od 1828. g. do 1845. g. u vrijednostima od 12, 6 i 3 rublja. Ovaj odnos, koji nije decimalan, objašnjava se tadašnjim odnosom cijena između zlata, platine i srebra (Au 333,08, Pt 118,66, Ar 22,75 rublja za funtu izrađeno? metala). Na jednoj strani novca je prikazan carski orao, na drugoj oznaka vrijednosti “3 rublje u srebru”, “6 rublji u srebru” ili “12 rublji u srebru”. Do kovanja je došlo na podstrek industrijalca Demidova, u čijim je rudnicima 1819. g. otkriveno veliko nalazište platine, koja u to vrijeme nije imala veliku primjenu. Za kovanje je utrošeno 14.250 kg platine, no zbog pada vrijednosti platine novac je 1845. g. povučen,.

PLATMYNT
(njem. Plattenmiinzen; engl. Plate monev - pločasti novac). Bakrene ploče, koje su zbog nedostatka srebrnog novca u švedskoj od 1644. g. do 1776. g. upotrebljavane kao novac. Na novcu, tj. na pločama, u svakom kutu i na sredini bio je žig-oznaka vrijednosti. Prve P. su izdane za kraljice Kristine (1632.-1654.) težine od 19,7 kg i vrijednosti 10 srebrnih dolara, a kovane su veličine u vrijednosti od 8, 4, 2 i 1 dalera. Karlo X Gustav (1654.-1660.) kovao je ploče u vrijednosti 8, 5, 3, 2, 1 i 1/2 dalera, a zadnje su kovane 1776. g. Po nekim proračunima bakrenih je ploča bilo ukupno kovano u vrijednosti od oko 19 milijuna dalera. Danska je 1714. g. također kovala takve ploče od jedne danske mar,ke. U Rusiji su 1726. g. po uzoru na švedske bile kovane probne bakrene ploče u vrijednosti od 1,1/2 i 1/10 rublje s otiskom vrijednosti u sredini i 4 dvoglava orla u kutovima.

PLEMENITI METALI
Rijetki metali, koji su otporni na kemijske utjecaje i ne korodiraju. To su platina, zlato i srebro.

PLETA
Velika pleta = cvancika, mala pleta = 1/2 cvancike.

PLUTO
U starogrčkoj mitologiji sin Demetre i Jasiona. U početku bog izobilja i prirode, a kasnije i onoga što se stječe znanjem i trgovinom. On se prikazuje na atenskom novcu rimskog perioda, kao i na novcu drugih grčkih gradova.

PN, Pn
Oznaka na novcu za kovnicu Popavan.

POKUSNO KOVANJE NOVCA
Postupak, kojim se provjerava rad preše ili instrumenata. Ovaj se postupak uvijek obavlja s mekšim metalom od onoga od kojega će se novac kovati, na primjer, aluminijem. U pravilu probni novac ne odlazi u promet već se zadržava u kovnici.

POKUSNI NOVAC
Novac, koji je kovan u suglasnosti s natječajem, propisane finoće i težine metala ali s različitim predstavama. Služi komisiji za odabiranje najprikladnijeg rješenja. Novac nosi jasnu oznaku pokusna novca, na prmjer “Proba” i u malim količinama dospjeva na tržište.

POLIRANA PLOČA
(njem. polierte Platte). Naziv za novac ili medalje, koje su kovane na pločama koje su prije kovanja polirane do visokog sjaja. Ispupčene površine ostaju tamne, što se postiže specijalnom obradbom kalupa. U upotrebi od XIX st.

POLTINIK, POLTINA
Pojam, koji se udomaćio s pojavom kovanice od 1 rublje a označava njezinu polovicu. Od XV st. do polovice XVI st. P. je korišten kao pomoćni pojam, koji je izražavao sumu od 100 dengi. Prvi put se je pojavio na bakrenom novcu iz 1654. g. Krajem XIX st je iščezao, a novac se počeo označavati s “50 kopejki”.

POLTORAK
Naziv poljskoga srebrnog novca (pol trojaka = 1,5 groš), koji se počeo kovati 1614. g. za vladanja Sigismunda III Wasse po uzoru na “dreipolker”. Na jednoj strani novca je orao ili štit s grbom, ispod kojeg je oznaka “3” (3 polugroša), a na drugoj kugla s križem i broj “24”. Težina mu je bila 1,54 gr. Za vrijeme Jana Kazimira (1648.-1668.) broj na kugli je zamijenjen s brojem “60”, pokazujući time koliko komada ide u talir.

POLTURA
Na hrvatsko-ugarskom državnom području označuje se kao novac, koji vrijedi 1 1/2 manjeg novca, ali osobito novac, koji vrijedi 11/2 krajcara ili pola groša. U XVIII st. takav se novac računa s 2 1/2 ugarska denara ili 2 “Horvacka novca” (denarius croaticus). Na području Hrvatske se u XVIII st. P. naziva i dubrovački dinar. P. se kuju i u ugarskim kovnicama.

POLUBRADAN
Rijetki srebrni novac Dubrovačke Republike, veličine polu-talira. Kovan 1731. g. i 1735. g, težine 13,75 gr do 14,10 gr, promjera 35- 36,5 mm. Na av. je prikazan zaštitnik grada sv. Vlaho s bradom kao i na talirskoj veličini, a na rv. grb Dubrovačke Republike. Vrijednost mu je bila 30 dinarića.

POLUDENGA
Rijetki ruski srebrni novac, koji je jednak polovici moskovske ili četvrtini novgorodske denge, u prometu od druge polovice XV st. U XVI-XVII st, poslije reforme 1534. g, bila je jednaka 1/4 kopejke i imala je težinu od 0,17 gr. Od 1700. g. do 1810. g. kovane su bakrene, a od 1839. g. odgovarajući novac s natpisom “1/4 kopejke”.

POLUDINAR
1. Srebrni dubrovački novac, kovan od 1370. do 1627. g. promjera 14-16 mm, težine od 39,2 do 66,5 gr kovan u nekoliko varijanti. Na av. je prikazana glava sv. Vlaha i natpis S. BLASIUS RAGUSII, a na rv. je glava Krista s natpisom IESUS KRISTUS.
2. U novije doba naziv za kovanicu od 50 para.

POLUDINARIĆ
Sitan bakreni novac Dubrovnika, kovan 1795. i 1796. g. Promjer mu je 21-22 mm. Na av. je sv. Vlaho koji stoji i blagoslivlja, naokolo je natpis PROT REIP RHACUSIM. Godina kovanja je sa strane od lika. Revers: Isus stoji, desnom rukom blagoslivlje a u lijevoj drži kuglu. Naokolo je natpis DEUS REFUGI ET VIRTUS. U dnu je oznaka kalupara.

POLUGROŠ
Naziv za novac u vrijednosti 1/2 groša. Kovan je u mnogim zemljama, u kojima je groš bio platežno sredstvo.

POLUPERPERA
Dubrovački srebrni novac kovan 1801. g. promjera 20 mm. Na av. je sv. Vlaho s natpisom PROT REP RHACUSIM 1801, na rv, lovorov vijenac, u kojem je natpis u dva reda GROŠ SETTI ispod kojeg je broj VI.

POLUPOLTINIK, POLUPOLTINA
Narodni naziv za novac u vrijednosti 1/4 rublje iK 1 /2 poltinikka, odnosno novac od 25 kopejki.

POLUPOLUŠKA
Bakreni novac Rusije u vrijednosti 1/8 kopejke, kovan od 1700. g. za Petra I (1689.-1725.). Na av. je dvoglavi orao, na rv. oznaka vrijednosti. P. je ujedno najmanji novac koji je kovan u Rusiji.

POLUŠKA
Srebrni novac u Rusiji, bio jednak 1/2 moskovske ili 1/4 novgorodske denge. Poslije reforme iz 1534. g. bila je jednaka 1/4 kopejke. Posljednje srebrne P. kovane su 1613.-1645. g. Između 1700. g. i 1810. g. uz nekoliko prekida kovane su bakrene P.

POLUSKUDA
Rijedak dubrovački srebrni novac kovan 1708, 1709,1748. i 1750. g. Promjer 33 mm, težina 8,16-8,93 gr. Na av. je prikazan sv. Vlaho, zaštitnik grada, a na rv. Krist. Od škuda se razlikuju samo veličinom i težinom.

POLUVIŽLIN
Vrlo rijedak dubrovački srebrni novac iz 1747. i 1748. g. Promjer mu je 36-37,5 mm, a težina 13,88-13,98 gr. Avers je isti kao i kod vižli-na, dok se na rv. uz grb Dubrovnika nalazi natpis MEDIUS DUCAT ET SEMIS, te godina kovanja.

POND
Zlatni novac Republike Transval (Južna Afrika), koji je po vrijednosti bio jednak engleskoj funti. Na av. je lik predsjednika Paula Kriigera (1825.-1904.), na rv. državni grb i oznaka nominale. Kovan je od 1899. do 1902. g.

POPOLINO
Talijanski srebrni novac XIV- XVII st. Vrijednost mu je bila 2 solda. U papinskoj državi bio je jednak 1/2 groša romanina, tj. 2 denara.

PONTIFEX MAXIMUS
(lat. vrhovni graditelj mostova). Vrhovni svećenik u starom Rimu. Ovaj se naziv u tituli rimskih careva na novcu javlja od Nerve (96.-98.), iako je još Augustus obavljao ovu dužnost. Poslije Konstantina I (306.-337.) ova se titula ne viđa na novcu.

PORCULANSKI NOVAC
1. Bijeli porculan prekriven glazurom s obojenim grafičkim znacima rađen je u prošlosti za kockarnice u Sijamu (Tajland), kao privatni novac.
2. Novac od crvene gline ili bijelog porculana, koji se pojavio u Njemačkoj 1920/1921. godine, posebno u Saksoniji. U većini slučajeva novac je stavljen u promet zbog nedostatka sitna novca, a korišten je za plaćanje u kantinama ili privatnim tvrtkama.

PORTCULLIS M0NEY
(Novac s rešetkama). Naziv za seriju novca, koju je izdala britanska Zapadno-indijska kompanija 1600.-1601. g. Kovane su vrijednosti: kruna, polkrune, 6 pensa. Novac je dobio naziv po spuštenim rešetkama, grbom Westminstera, koje su prikazane na reversu.

PORTUGALESER
Njemački naziv za novac, koji je kovan po uzoru na portugez. Novac je kovan u sjevernoj Njemačkoj u vrijednostima 10, 5 i 2 1/2 dukata. Od 1560. g. u Hamburgu je kovan s prikazom portugalskog križa na jednoj strani, a na drugoj su različite slike. Kovan je i u Danskoj od 1591. do 1593. g. te od 1604. do 1607. g. u Švedskoj je kovan od 1569. do 1592. g.

PORTUGEZ
Veliki portugalski zlatni novac težine 39,9 gr, a koji se počeo kovati za kraja Manue-la I (1495.-1521.). Prvobitno mu je vrijednost bila 10 krusadosa ili 3900, a od 1517. g. 4000 reala. Na av. je štit s grbom zemlje i dvostrukom kružnom legendom, a na rv. križ reda Isusovaca. Kovan je do 1557. g.

POSTULATGULDEN
Zlatni gulden, kojega naziv dolazi od riječi “postulatus” (latinski izraz “postulare” = pretendirati). Prvi P. su kovani od biskupa Utrehta grofa Rudolfa von Diepholz (1426.- 1455.). Ti flamanski P. su bili loše kvalitete, tako da su krajem XV st. u Holandiji imali vrijednost samo 12 1/2 stuivera, iako je u to vrijeme rajnski gulden vrijedio 20 stuivera. I nadbiskup Kolna Ruprecht grof od Pfalza (1463.-1480.) ih je također kovao.

POŠTANSKE MARKE NOVAC
Pojava, da se zbog nedostatka sitna novca kao platežno sredstvo koriste poštanske marke bila je poznata u vrijeme poslije Oktobarske revolucije u dijelovima Rusije, koji su bili pod kontrolom kontrarevolucionara. Korištene su marke iz jubilarne serije Rusije za dinastiju Romanovih. Vrijednosti od 1, 10, 15 i 20 kopejki dobile su na stražnjoj strani marke natpis da imaju vrijednost kao i srebrni novac istih nominala. Sličan slučaj je bio i u Ukrajini, u Odesi i Rostovu. I kod nas su marke upotrebljavane kao sitni novac. U Osijeku je određena količina maraka Srbije od 15 para s likom kralja Petra, izdanje iz 1914. godine, koristila poslije I svjetskog rata. Lijevo od lika je nova vrijednost, desno “F” (=filir). Na zadnjoj strani marke je nalijepljen papirić s natpisom “Za 10 (20, 30 ili 50) filira daje i prima Frankova tiskara Osijek 1, Kolodvorska ulica 28”. Izdane su 4 vrijednosti: 10, 20, 30 i 50 filira. Pretisak i natpis na poleđini su u plavoj ili crvenoj boji.
Marke kao novac korištene su i u još nekima drugim zemljama.

POTIN
Legura olova, bakra, kositra, cinka i srebra. U Egiptu, pod rimskom vlašću, kao i kod pojedinih galskih naroda, ova je legura upotrebljavana za kovanje novca. Drugi naziv za ovu leguru je TOMBAK.

POTURA
Riječ potječe od poljske riječi pol = pola i wtory = drugi: novac u vrijednosti od 1 1/2 groša. U Mađarskoj je ovaj naziv korišten za novac u vrijednosti od 1 1/2 krajcara, a kovan je od bakra. Osim kovanice u vrijednosti od 1 P. kovane su, također od bakra, i vrijednosti od 10 i 20 P.

POUND PIECE
Najveći i najteži srebrni novac Engleske, vrijedan 20 šilinga, težine 120 gr. Kovan je 1642.-1643. g. u Shrewburyu i Oxfordu za vrijeme kralja Charlsa I. Na av. je prikazan kralj na konju, na rv. kružna legenda EXURGAT DEUS DISSIPENTUR INIMICI i u polju dio kraljeve izjave, koju je izgovorio 19. rujna 1642. g. pred Tajnim savjetom: (PROT (estantium) LEGfes) ANG (Mae) LIBER(tas) PARfliamenti), I ostali novac tih godina nosi isti natpis.

POUND STERLING
Britanski računski novac od najranijih vremena do danas. Do 1971. g. 1 P = 20 šilinga = 240 pensa, a od 15. veljače 1971. g. 1 P = 100 pensa.

P-R
Oznaka na novcu kovnice Prag, od 1746. do 1767. g.

PRASKI GROŠ (GROSSI PRAGENSES, GROSSI BOHEMICALES, GROSSI LATI).
Groš, koji je počeo kovati Vaclav II (1278.-1305.) oko 1300. g. po uzoru na talijanski Denarii grossi i francuski Gn> ssi Tournois. Na av. je kraljevska kruna i kružni natpis WENCEZLAVS SECVNDVS DEI: GRATIA: REX: BOEMIE. Na ry. je stojeći lav s dvostrukim repom i natpis Grossi: Pragenses. Dobra kvaliteta srebra i lijep izgled novca pridonijeli su da je uskoro P. G. postao vrlo cijenjen. U početku kovanja težina mu je bila oko 3,70 gr, no kasnije je težina pala na 1 gr, a procent srebra na 40%. Kovan je do 1547. g. Glavna kovnica je bila u Kutenburgu. Po uzoru na P. G. u Poljskoj se oko 1360. G. počeo kovati sličan novac: GROSSIS CRAOOVIEN-SIS, težine od 3,1 gr, no kovan je u malim količinama. U Madžarskoj je između 1328/29. g. i 1338. kovan u Kremniđ groš po uzoru na P. G., a slični su kovani i u Njemačkoj, Litvi, Ukrajini itd.

PRAVO KOVANJA
(lat. Ius cudendae monetae). Jedno od suverenih prava, koje pripada državi ili vladaru. Pravo kovanja može biti dobiveno privilegijom, poklonom, prodajom, dato u zakup, založeno, a također i uzurpirano. Ima veliko političko i ekonomsko značenje. U antičkoj Grčkoj pravo kovanja imali su mnogobrojni gradovi-države. U Rimu pravo kovanja zlatnog i srebrnog novca u nadležnosti je cara, a bakrenog Senata. Kasnije pravo kovanja dobivaju i kolonije. U srednjem vijeku imaju ga mnogobrojni feudalci, gradovi i crkvena hijerarhija. Tijekom vremena P. K. N. sve više i više se sužava, da bi se na kraju koncentriralo u rukama vladara ili države.

PREKOVAVANJE NOVCA
Proces, pri kome se na već iskovani novac utiskuje nova predstava i tekst. Do prekovanja novca dolazi u slučajevima promjene vladara ili sistema, ih' kada se novac jedne države koristi kao sirovina u drugoj. Velika P. N. obavljena su u Rusiji tijekom XVII st., zatim u Francuskoj za vrijeme Luja XIV (1643.- 1715.) i Luja XV (1715.-1774.) za vrijeme novčanih reformi. Vrlo je često ovo prekovavanje grubo, pa se na novcu primjećuju ostaci ranijeg natpisa i slike.

PRIGODNI NOVAC
Novac, izdan u spomen nekog događaja ili u čast i spomen neke ličnosti. U većini se slučajeva kuje od plemenitih metala. Na njemu je u pravilu prigodan tekst ili predstava, koja se odnosi na svrhu kovanja dotičnog novca.

PRIHOD OD KOVANJA
Prihod države ili vladara, koji se realizira uslijed razlike u cijeni metala i proizvodnje s jedne strane i nominalne vrijednosti novca s druge. Tijekom srednjeg vijeka mnogi su feudalci namjerno smanjivali finoću metala da bi ostvarili Sto veći prihod.

PRINCEPS, PRINCEPSIUVENTUTIS
(lat. prvi, prvak). U carskom Rimu naslov, koji je nosio car kao ličnost, kojemu je narod povjerio najvišu vlast.

PRINUDNI NOVAC
Pod nazivom P. N. podrazumijevamo novac, koji je izdavan zbog nedostatka novca u prometu. Izrađivan je od materijala raznih vrsta, zbog privremene upotrebe, kako bi se kasnije lakše mogao mijenjati.

PRIVATNI NOVAC
Novac izdan od privatnih osoba za upotrebu u njihovim trgovinama ili posjedima. Kod nas, na primjer, takav novac izdalo vlastelinstvo Eszterhazv u Dardi 1811. g. u vrijednosti od 6, 15 i 30 krajcara, a izdavan je i kasnije, pred sam I svjetski rat, kao i poslije njega, u Subotici i Cetinju.
PRONKDAALDER
(hol. blještavi, raskošan, lijepi talir). Srebrni dvostruki talir, koja je davan kao dar-nagrada. Težina mu ie bila 61,2 gr a kovao ga je španjolski kralj Filip II (1556.-1598.) u svojstvu vojvode od Gelderna. Na av. je poprsje Filipa II, na rv. je španjolski grb okružen s 18 grbova provincija i država pod vlašću Filipa.

PROTES MAKEDONOM
Natpis na srebrnu novcu, koji je kovan poslije bitke kod Pidne (168. g.), a kovan je u Amfipolisu na temelju odluke Rimskog senata od 158. g. pr. n. e. Iako je kovan za upotrebu u Makedoniji, bio je zbog dobre kvalitete srebra popularan i na drugim područjima.

PROVA
Pramac broda, predstava koja se često javlja na grčkom i rimskom novcu kao simbol moreplovstva.

PROVIDENTIA
Rimska personifikacija proviđenja, božanskog proviđenja, brige cara za imperiju. Javlja se s dodacima AVGVSTA, DEORUM i dr. Predstavljena je u liku mlade žene s atributima: skeptrom, zemaljskom kuglom, rogom izobilja. Na novcu se nalazi od Augustusa (27. pr. n. e. - 14. n. e.) pa do Galerija (305.-311.).

PROVINZIALDAALDER
Laki talir kovan od 1676. g. u Westfrieslandu, Seelandu, Overijsselu, Utrechtu, Deventeru, Campenu, Zvvolleu i Nymwe-genu. Vrijednost mu je bila 30 stuivera ili 5 šilinga, težina 15,88 gr.

PRUT
Sitni novac Izraela od 1946. do 1960. g. Jedna izraelska funta sadržavala je 1000 P.

PTS
Oznaka na novcu kovnice Potosi (Bolivija).

PTUJSKA KOVNICA
Kovnica novca u Ptuju počela je radom za vrijeme nadbiskupa Eberharda II (1220.-1240.), koji je u njoj kovao novac zajedno s vojvodom Austrije i štajerske Leopoldom VI (1198.-1230.). Kovnica je radila oko 20 godina. Na av. novca kovanog u Ptuju prikazivan je nadbiskup koji sjedi i natpis +EBERHA-RDSEPS, ili vojvoda, koji također sjedi i natpis +DVX.LIV- -POLDVS. Rv. kod obje vrste novca je isti: Poprsje biskupa, koji rukama drži dva tornja spojena kupolom. Po uzoru na ovaj novac kovan je u velikim količinama slični u kovnicama Brezice, Koštan jevica i Sv. Križ.

PU
Opći naziv za sredstva i vrijednosti za razmjenu kod Kineza u formi metalnog novca. Poznato je dvadesetak raznih oblika takva uglavnom lijevana novca, koji je sličan raznim oblicima kućanskog posuđa ili oružja, a čija izradba i upotreba seže do u daleku prošlost. Na primjer: LRibei (trenica), četvorokutna ploča veličine 16-19 x 5-6 cm s drškom, površine ukrašene ornamentima, a često je na dršku i natpis;
2. Češljasti novac oko 12 cm dugačak, koji se naziva i novcem za trljanje, ribanje; 3. Novac u obliku zvona s uskom, 12-105 mm velik; 4. tzv. novac liljanovog korjena, 26-53 mm duge debele metalne pločice s narezom na jednoj 1 rupom na drugoj strani (vjerojatno pokušaj imitacije ključa); 5. Koluti, prsteni i grivne raznih debljina, čija starost seže od 3000 g. pr. n. e. pa do 700. g. pr. n. e.; 6. Vršci od strelica; 7. Vrhovi od helebardi; 8. Novac u obliku cvrčka sa skupljenim krilima (43-59 mm). Donja strana glave je konkavna i na njoj je jedna mala šipka za pričvršćenje; 9. Utezi okruglog ili uglatog oblika s užom glavom, veličine 29 mm, težine 17,5 gr, itd.

PUBLICA
Napulj ski bakreni novac kovan od 1599. g. pa do kraja XVIII st. Naziv mu dolazi od natpisa na njemu: Publica Commoditas ili Publica Laetita. Vrijednost mu je bila 1 turnoz, od 1622. g. 2 turnoza, a od 1750. g. 3 turnoza.

PUDICITIA
(lat. sramežljivost, nevinost). Prikazuje se u liku mlade žene s koprenom preko lica. Obično stoji, rjeđe sjedi. Pored nje stoji dijete ili ga ona drži u naručju. Na novcu se javlja od Hadrijana (117.-138.) pa do Magnae Urbisae (283.- 285.). Posebno često se pojavljuje na novcu rimskih carica.

PUL
Bakreni novac kanova Zlatne horde XIII -XV st. Težina mu je bila 1-2 gr. U srednjoj Azdji je od XVIII st. naziv P. upotrebljavan za sav kovani novac. Bakreni novac je nazivan KARAPUL i u to je vrijeme težio oko 4,5 gr. Tijekom XIX st. težina mu je pala na 2,6 gr. Početkom XIX st. 1 tanga vrijedila je 55 P, kasnije 44, a početkom XX st. samo 32 P. Na av. novca kovanog u Buhari nalazio se natpis FULUS-I BUKHARA, na ry. je broj 32 (32 P u jednom tangu). U Afganistanu je P. novčana jedinica od 1926. g. U 1 afgan ide 100 P.

PULA
Novčana jedinica Republike Bocvane, jednaka 100 tiheba. U optjecaju je od 23. kolovoza 1966. g.

PULKEN, POLCHEN
Naziv za visokokvalitetni polugroš poljskog kralja Sigismunda I (1506.- 1548.), koji je kasnije služio kao uzor sličnom novcu kralja Češke i Madžarske Ludoviku II Jageloviću (1516.-1526.). Na av. je poljski orao, a na rv. monogram i kruna. Težina mu je bila između 0,40 i 0,44 gr.

PULO
Ruski bakreni novac XV i početka XVI st., kovan u malim količinama po uzoru na tatarski pul. Odnos njegove vrijednosti prema dengi nije točno utvrđen.

PUMPHOSENKRONE
(njem. hlačasta kruna). Narodni naziv u Njemačkoj za dansku srebrnu krunu iz 1655. g. na kojoj je prikazan danski kralj Friedrich III (1648.-1670.) u širokim hlačama.

PUNCA
(tal. puncia). Službeno utisnuti žig na predmete od plemenitog metala radi označavanja stupnja čistoće. Na novac se stavlja da bi se označila njegova valjanost.

PUTTAM
Novčana jedinica u indijskoj kneževini Kočin od 1892. do 1950. g. 1 P = 1/6 rupije ili 10 pajsa.

PYAS
Sitna .novčana jedinica Burme od 1. srpnja 1952. 100 P = 1 kyat.

PYR
Naziv šišarke, koja se nalazi na zlatnom postolju u crveno-srebrnom grbu kao simbol grada Augsburga, a naziva se i GRADSKI PYR (njem. Stadtpvr). P. se počeo stavljati na novac grada još u srednjem vijeku, a zadnji na kojem je prikazan kao simbol carskog grada kovan je 1805. g. Simbolom grada ostao je i danas.

PYRAMIDENTALER
Naziv niza talira, kod kojih je natpis na novcu prikazan na piramidi. U većini slučajeva novac je izdavan povodom smrti, s datumom umrlog, npr. posmrtni talir Magdalene Svbille, supruge Friedricha Wilchelma od Sachsen-Antenburga iz 1668. g.

Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net

Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms


Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #