Hrvatska numizmatika

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „N“ (n – nummus)

Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.


N
Oznaka za kovnicu Nagybanya 1780., Montpellier.

NAIRA
Novčana jedinica Federativne Republike Nigerije. Dijeli se na 100 koba. U optjecaju se nalazi od 1. siječnja 1973. g.

NAJA PAJSA
Novčana jedinica u Indiji, koja je bila u upotrebi od travnja 1957. do 1964. g. 1 rupia = 100 N P.

NAJSTARIJI NOVCI
Oko godine 700. pr. n. e. počelo se u Maloj Aziji, i to - prema Herodotu - u Lidiji, obilježavati malene komade, grudice plemenitog metala naročitim pečatima, da se time posvjedoči i službeno zagarantira njihov sadržaj i težina. Time je bio stvoren prvi “novac”, prvo sigurno mjerilo za određivanje vrijednosti robe i rada. Najstariji novci bile su grudice okruglastog ili jajastog oblika, načinjene od elektrona, mješavine 4/5 zlata 11/5 srebra, s hrapavom površinorn i bez slike, na koju je utisnuto nekoliko nejednakih, također bez slika, punca. Drži se, da je lidijski kralj Krezo kovao ljepše novce od finog zlata i srebra sa slikom dva lava i zvijezdom na av. i s puocom “Quadratum incusum” na ry. Krezovo kovanje preuzeo je i nastavio kralj Darije, kujući svoje zlatne darke i srebrne sigle s likom kralja kako strijelja lukom. Na ovaj su način uskoro počeli kovati svoje novce i Lidiji najbliži grčki gradovi, također bez natpisa, ali s gr-bovnom oznakom grada. Tako npr. Efes sa pčelom, Milet s lavljom glavom, Kizik s ribom tunom itd. Takvo se kovanje dalje širilo na istok i na zapad, na egejske otoke, a odatle i u samu Grčku. Među najstarije starogrčke novce ubrajaju se oni s otoka Egine, s morskom kornjačom s jedne i s quadra-tum incusum s druge strane. Te se novce stavlja u drugu polovicu VII stoljeća pr. n. e. Quadratum incusum se u toku vremena sve ljepše izrađuje umetanjem u kvadratna polja različitih znakova i slika, a i prednja strana novca postupno poprima jednu potpuniju sliku. Iz stare Grčke preneseno je kovanje novca najprije u južnu Italiju, nazivanu Graecia Magna, a zatim i dalje na zapad do obale današnje južne Francuske (Massilia) i Španjolske. Od oko 550. g. pr. n. e. kovali su gradovi Velike Grčke svoje novce već s dva kalupa, sa plastično uzdignutim slikama na jednoj strani a na drugoj udubljenim; to su tzv. nummi incusi.

NALAZI NOVCA
Novac otkriven pojedinačno ili pak u većim količinama. Nađeni novac i drugi predmeti u kojima se novac nalazio (posude) a također i drugi predmeti, koji se nalaze na mjestu nalaza: instrumenti, oružje, ukrasi, daju mogućnost utvrđivanja vremena kada je novac bio sklonjen, njegovu rasprostranjenost, trgovačke pu-teve i ekonomske veze. Uz ostalo je putem nalaza novca moguće obaviti determinaciju drugih nalaza, koji su bili zajedno s nađenim novcem.

NAPISI NA NOVCU BEZ SMISLA
Na pojednim novcima nalaze se napisi koji nemaju smisla. Ovakvi napisi se nalaze na keltskom novcu, koji je kovan po ugledu na grčki ili rimski novac a uslijed nepoznavanja pisma. U srednjem vijeku ovakovi natpisi se nalaze na Slavonskim banovcima, na novcu Saksonije kao i na mnogobrojnim brakteatima s konjanikom, koje su kovale njemačke kneževske porodice.

NAPOLEON D'OR
Francuski zlatni novac od 20 franaka uveden zakonom od 28. ožujka 1803. godine. Iz jednog kilograma zlata kovano je 155 komada težine 6,451 grama, a kovani su dvostruki (40 franaka), te 1/2 (10 franaka) i 1/4 (5 franaka).

NATURALNI NOVAC
Najstariji i najprimitivniji oblik novca - roba. Nastao je kod raznih naroda i u različito doba, a to su: stoka, krzno, ukrasi itd.

N-B
Oznaka za kovnicu Nagybanva 1630.- 1777, 1849.

NEUGROSCHEN
Saksonski groš od bilona koji se počeo kovati 1840. godine. Sličan je pruskom srebrnom grošu (1/30 talira), no nije se dijelio na 12 već na 10 pfeniga.

NEUKREUZER
Austrijski bakreni krajcarkovan na osnovi njemačko-austrijske novčane konvencije iz 1857. g. Do tog vremena u Austriji je bio duodecimalni sistem, pri kojem su kovane nomi-nale od 3, 6, 9, 12, 15, 24 i 30 krajcara. Od 1857. g. kuju se i nominale od 10 i 20 krajcara.

NEUTALER
švicarski naziv za francuski laub-talir od 6 livri, ali i naziv za talir od 40 Batzena ili 4 stara švicarska franka, kovan od 1796. godine u različitim kantonima. Na aversu je prikazan grb kantona a na reversu natpis. Do 1814. god. kovan je s neujednačenim sadržajem srebra, a prosječna težina mu je bila 26,46 grama. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i 1/4 N.

NEWARK SIEGE MONEY
(Novac iz vremena opsade Neivarka). Srebrni novac kovan u toku građanskog rata 1646. godine od srebrnih pločica u obliku romboida. Ovaj novac i novac “Inchiquina” iz 1642. g. jedini su novac u vrijednosti od devet penia, koji je ikad kovan u Engleskoj.

NG
Oznaka za kovnicu Nova Gvatemala 1777.

NGVE
Sitni novac Republike Zambije. N. je stoti dio kvvacha.

NIKE
Boginja pobjede u staroj Grčkoj a kasnije i u Rimu (Victoria). Prikazivana je kao djevojka s krilima i palminom grančicom ili lovorovim vjencem u ruci, kako sjedi ili u lijetu. Na medaljama se prikazuje do današnjih dana.

NIMBUS
(lat. oblak). U antičkoj i kršćanskoj umjetnosti vijenac od zraka ili svjetlosti, koji okružuje glavu sveca.

NIPENNING
(dan. devet pfeniga). Danski srebrni novac kovan oko 1430. godine za Ericha X (1412.-1439.) u raznim varijantama, težine 1,5-1,6 gr. Na jednoj strani je prikazana kruna, na drugoj slovo “E” (Erich), križ i naziv mjesta kovnice.

NOBEL
Naziv za zlatni engleski novac promjera 23 mm, kovanog za kralja Eduarda III (1327. -1377.) oko 1344. g. Kovan je u spomen pobjede nad francuskom flotom kod Sluvsa (22. VII 1340.), kada su Englezi osvojili 230 brodova i 30.000 zarcn bili Francuza. Na av. je poprsje kralja s mačem i štitom na palubi broda na uzburkanom moru, a na rv. je križ od Uljana, u osmokrakoj rozeti, oko koje je natpis. Postoje vrijednosti od 1/2 i 1/4 N. Težina mu je vremenom opadala, tako od 8,97 gr. u 1344. g. na 8,33 gr. 1346. g. i 7,97 gr. 1351.-1377. g. Za Eduarda IV (1461.-1483.) pojavio se novi tip N. - “ROSE NOBEL” - kojemu se na boku broda nalazila ruža. N. je bio vrlo popularan, pa su ga kovali mnogi drugi vladari, kao npr. Filip Flan-drijski, car Maksimilian I, Filip Lijepi i drugi.

NOBILISSIMUS
(lat. blagorodan, plemenit). Titula kasnorimskih i bizantskih careva.

NOBILITAS
(lat. plemenitost). Personifikacija plemenitosti, koja je prikazivana u starom Rimu u liku žene koja drži malu Viktoriju u jednoj ruci, dok joj je u drugoj žezlo. Na novcu se prikazuje od Commodusa (117.-192.) do Tetricusa (270.-272.).

NOBLE ili HALF MERK
Škotski bilonski ratni novac kovan za Jakova VI od 1572. do 1580. g. težine 6,803 gr. Na jednoj strani novca je grb škotske, na drugoj cvjetni križ. Sadržaj srebra u njemu bio je do 1576. g. 3,402 a poslije 4,539 gr.

NOGATA
Staroruska novčana jedinica, u X i XI stoljeću vrijedna 1/20 grivne. Težina joj je bila oko 2,5 gr srebra. Naziv je upotrebljavan i za stari Dirhem.

NOMENMVNZEN
Numizmatički naziv za egipatski brončani novac, koji se kovao u vrijeme rimskih careva od Domitiana (81.-96.) pa do Marka Aurelija (161.-180.) s nazivom jednog od egipatskih okruga (NOMOS). Poznato je oko 50 vrsta ovog novca, uključujući i novac s nazivima gradova. Na nekima je naziv okruga napisan, dok je kod drugih personificiran božanstvima, ili njihovim atributima aleksandrijskom interpretacijom egipatskog vjerovanja.

NOMISMA
Naziv za zlatni solidus upotrebljavan u Bizantu tijekom VIII-XII stoljeća.

NORTHUMBERLAND SHILLING
Rijedak novac koji je kovao Georg III 1763. godine kada je prisvojio titulu grofa Northumberlanda, lorda Irske. Idejno rješenje za novac dao je Richard Yeo, a iskovano ga je samo 2000 komada.

NOVAC
Sredstvo, koje posreduje u razmjeni, komad metala, iskovan ili izliven, određene kvalitete i težine, za što svojim žigom jamči onaj što ga je izdao, a služi kao sredstvo u prometu robe. Prvi novac iskovali su u VII stoljeću prije naše ere grčki gradovi u Maloj Aziji, odakle se njegova upotreba vremenom proširila na cijeli svijet. Prvi novčani sistem svjetskih razmjera stvorili su Aleksandar Makedonski i Rimljani, kasnije Venecija (groš), Njemačka (talir). Za vrijeme revolucije u Francuskoj utemeljen je novčani sistem na đekadnoj osnovi, po kojem su izgrađeni novčani sistemi mnogih zemalja.

NOVAC GROFOVA CELJSKIH
Zadnji slovenski srednjovjekovni novac kovali su članovi moćne porodice grofova Celjskih, najvjerojatnije u samom Celju. Pravo kovanja novca Celjski su dobili po^ slije 1436. g. nakon imenovanja za knezove. Prvi tip novca je kovan za Fridriha II (+1454.), koji je bio ban Slavonije 1423.-1424. i 1445.-1454. g. Na njegovu novcu je grb Celjskih okružen s tri luka. Grb je podijeljen na četiri polja: prvo i četvrto polje imaju po tri zvijezde dok su u drugom i trećem dvije horizontalne crte. Veličina novca je oko 15 mm. Za njegova sina Urliha III (+1456.) kovana su dva tipa novca. Kod prvog je cijeli grb Celjskih, sa strane tri luka i slova VLR(kus). Kod drugog je štit s tri šestokrake zvijezde, sa strane su tri po-luluka i slova VRL. Veličina ovog novca je 16 mm, nepravilnog je oblika i kovan je samo sa jedne strane.

NOVAC IZ NUŽDE
Numizmatički termin za novac, koji je kovan ili tiskan u izvanrednim okolnostima zbog pomanjkanja općega državnog novca, a neovlašteno ga izdaju gradovi, privatne osobe pa i državne kovnice u kriznim momentima kada oznaka vrijednosti prelazi vrijednost materijala od kojeg je novac napravljen. Najčešće se to događa tijekom ratova odnosno revolucionarnih zbivanja. U većini slučajeva takav novac se po izgledu razlikuje od redovna novca. U nekim prilikama i poštanske marke su se koristile kao takav novac.

NOVAC ŽELJEZNI
Željezo je još u antičko vrijeme korišteno kao prirodni novac. U XX st. je korišteno za kovanje novca i medalja, posebno u izvanrednim okolnostima. Uslijed brzog oksidira-nja 2. se podvrgava dodatnoj kemijskoj obradi sa cinkom ili je pokriven slojem fosfatne košuljice.

NOVČANA KONVENCIJA
(njem. Munzfuss).
Zakonsko ustanovljenje težine novca i količine dragocjenog metala u njemu. Tako carski novčani zakon iz 1566. g. propisuje da je težina Reichstalira 1/8 kolnske marke ili 2 lota ili 36 grana, i da se sastoji od 32 grana srebra i 4 grana bakra. Naziv “9-talirska stopa” označava koliko je talira išlo u jednu čistu marku srebra (1 marka = 16 lota = 288 grana čistog srebra, tj. 32 grana u talir ili 9 talira iz marke). i

NOVČANE PLOČICE
Metalne okrugle pločice, koje se upotrebljavaju pri izradbi, kovanju novca. Kod stare metode kovanja, ručne, ove su pločice pravljene ručno. Danas se pločice prave mehaničkim probojcima.

NOVČANI SISTEM
(njem. Munzsistem)
je skup odredaba, koji pobliže određuje novčanu jedinicu neke zemlje (sustav, dijelove) i njenu vrijednost.

NOVČANI UTEZI
Poseban tip utega, koji su u srednjem vijeku služili za mjerenje novca. Na ovim je utezima bilo označeno za koji su novac određeni. Osim utega postojale su i specijalne ručne vage. I utezi i vage su spremani u naročitu za njih pripremljenu kutiju, koja je bila podijeljena pregradama, tako da je svaki uteg odnosno vaga imao svoje mjesto.

NOVČANI ZAKON
obuhvaća novčano stvaralaštvo neke zemlje u cjelini i u njegovim pojedinačnim dijelovima: obrazloženje kontinuiteta, pravne osnove novčanog sistema, tipove novca, predstave na novcu, način i mjesto kovanja, dijelove novčanih jedinica, zabrane i način kažnjavanja imitatora, prihode od kovanja itd.

NOVČIČ
Bakreni novac Crne Gore, jednak 1/100 florina, a po vrijednosti je odgovarao austrijskom krajcaru. S uvođenjem perpere 1892. g. zamijenjen je parom.

NOVO BRDO KOVNICA
Kada je počela raditi kovnica u Novom Brdu (u vrijeme srednjovjekovne Srbije) nije točno utvrđeno. Prvo spominjanje imamo iz 1326. g. a istodobno se spominju i “grossorum de Neubarda”. U kovnici su vjerojatno kovani isti tipovi novca kao i u ostalim srpskim kovnicama. Prvi sa sigurnošću određen novac iz kovnice N. B. imamo iz vremena kneza Lazara. To su primjerci, koji na jednoj strani predstavljaju kneza Lazara, a na drugoj je strani Krist u man-dorli. Natpis naokolo glasi: CONTE LASARO-NO-VOMONTE”, a na drugoj strani “MONeta ARGE-ntea-NOVOMONTE”. Kovnica je radila i za vrijeme Đurđa Brankovića, kada j'e u njoj kovan novac s likom despota Đurđa na jednoj, dok se na drugoj nalazi lav koji korača i natpis naokolo NOVO BRDO. Poslije osvajanja grada od Turaka 1455. g. u njoj su Turci kovali svoje akče, od sultana Mehme-da II (1451.-1481.) do Ahmeta I (1603.-1617.).

NOVOGODIŠNJI NOVAC
Novac kovan u čast nastupajuće godine. U antičkom Rimu ga je kovao Hadrian (117.-138.), Antoninus Pius (138.-161.) i Aleksandar Severus (222.-235.). Na novcu je natpis “S. P. Q. R. A (nnum) N(ovum) F(austum) F(elicem)” i imenom cara. U novije vrijeme kovan je u VVurzburgu tijekom XVII-XVIII stoljeća a 1660. g. u Frankfurtu na Majni kovan je talir s natpisom “Zum guten Neuen Jahr”.

NOVOGORODKA
Naziv za denge kovane u Novgorodu od 1419./20.-1478. godine.

NOVOGVINEJSKI NOVAC
Novac vrijednosti od 20 i 10 maraka od zlata, od 5, 2, 1 i 1/2 marke od srebra te od 10, 2 i 1 pfeniga od bakra, kovan od Novo Gvinejske kompanije 1894. za njemačku koloniju Novu Gvineju. Na jednoj strani novca je prikazana rajska ptica, dok je na drugoj oznaka no-minale. Kod vrijednosti od 1 i 2 pfeniga na obim stranama je natpis. Novac je kovan 1894. i 1895. g. u Berlinu. Kada je 1899. g. uprava nad teritorijem prešla na Njemačko carstvo, novac je povučen iz optjecaja.

NOVO KOVANJE
(njem. Neupragung, rus. novodeli). Kovanje novca starijeg datuma originalnim kalupima u novije doba. Od originala se razlikuju novo označenom godinom ili nekom drugom oznakom no ne u pravilu. Novo kovanje se često provodi osobito kod zlatnog novca. Na primjer: zlatnih francuskih 20 franaka s godinama “1907.” i “1914.” kovani su 1951.-1957. g. Engleski novac od 1 funte s godinom “1925.” kovan je 1949.-1951. g. Meksički novac od 2 i 2 1/2 pesosa kovan je 1944.- 1948., od 5 pesosa 1955. g., od 10 i 20 pesosa 1959. g. a od 50 pesosa 1943.-1947. g. U Švicarskoj je tijekom 1945.-1947. g. kovan zlatnik od 20 franaka s oznakom 1935. g. Oznaka na kovanici je uz godinu i slovo “L”, a po ivici novca je natpis “AD LEGEM ANNI MCMXXXI” (lat. “Suglasno zakonu iz 1931.”). U Turskoj je kovan novac od 25, 50, 100 250 i 500 piastera. Broj, koji se_ nalazi ispod originalne godine kovanja, omogućuje da se odredi koje je godine izvršeno novo kovanje. Npr. 1923/41 znači da je nova godina kovanja
1964.

NOVO SREBRO
Naziv za leguru bakra 55-67%, nikla 11-13% i cinka 25-32%. Od ove legure je kovan različiti novac pojedinih država, kao u Austriji 1915. g., SSSR-u 1931., Švicarskoj od 1968. g.

NR, N-R
Oznaka za kovnicu Santa Fe de Bogota (Kolumbija).

NUDO
Srebrni novac od 16 solda kovan u Modeni za vrijeme vojvode Caezara od 1597.-1628., težine 7,3 grama. Na reversu je prikazan nag Putto (Eros, Amor, Cupido) na jednoj palmi, radi čega je i nazvan Nudo.

NULTRAM
Novčana jedinica kneževine Butan od 1957.-1968. godine. 1 N = 100 čejtruma.

NUMI INCUSI
Naziv za stari arhaični novac, kod koga je prikaz reversa točno ponovljeni avers, ali u negativu. Do ovoga je dolazilo pošto su oba kalupa (avers i revers) izrađeni iz istog modela matrice.

NUMIZMATIKA
Znanost, koja se bavi proučavanjem stara kovanog novca i medalja. Riječ je grčkog porjekla. Riječ "nome" prvobitno znači pašnjak, stočnu hranu, zatim razdiobu, nešto što se daje u razmjenu. Slična je grčka riječ “nomos”, koja znači okrug, mjesto stanovanja, pa običaj, naviku i konačno propis, zaikon. Od nje je nastala putem propisa i zakona riječ “nomisma”, u značenju kovanica.Kovanice su kovanjem ili lijevanjem rukom formirani komadi metala, koji služe kao sredstvo opće razmjene, te kao sredstvo obrtanja vrijednosti (novac). Da kovanice u potpunosti ispune ovu svrhu, potrebno je za sadržaj i težinu da postoji jamstvo, a to znači da trebaju biti stvarane pod nadzorom starješine, vladara zajednice, države i sl.
Numizmatika se tako od uvijek bavila kovanicama, smatrajući ih predmetima od povijesnog, kulturnog i umjetničkog značenja. Njen zadatak bijaše ustanoviti mjesto i vrijeme nastanka kovanice, vladara koji ju je dao kovati {pravo kovanja bilo je isključfvo pravo vlastodršca), objasniti natpise i slike koje su na kovanicama predstavljene, kao i pratiti razvitak graverske umjetnosti i načina kovanja kod pojedinih naroda.
Numizmatika se nekada bitno razlikovala od nauke o novcu, koja sadrži jedan dio nacionalne ekonomije i kovanice tretira kao novac koji se uzima kao mjerilo vrijednosti, odnosno određuje vrijednosne odnose. Obje nauke upotpunjavaju se u mnogim područjima i služe jedan drugoj kao pomoćne naučne grane. Numizmatika nije dakle samo način uređivanja zbirki uz odgovor što prikazuje, već treba da odfovori i čemu služi i što vrijedi (misao Grotte). lično piše i Luschin von Ebengreuth. U uskoj povezanosti s numizmatikom nalazi se i medaljerstvo. To vrijedi za medalje rimskih vladara, koje se ne mogu promatrati odvojeno od rimskog novca. Isti odnos ostaje i za kasnija razdoblja, iako u većini slučajeva medalje nisu kovane i izdavane od strane države. Iako medalje nemaju vrijednost novca, ipak su za numizmatiku od važnosti jer ne samo da su slične kovanicama novca, već kao svjedoci sitne plastike od velikog su povijesno-umjetničkog značaja.
O numizmatici i medaljerstvu su se mnogi renomirani pisci izražavali s osobitom naklonošću i na taj način ih indirektno proširivali, odnosno popularizirali.
U raznim slučajevima, kada se povijest pokušava krivotvoriti ili se u obradbi pojedinih vremenskih razdoblja zapalo u ćorsokak, pomoć numizmatike je često pridonijelo objašnjenju čisto povijesnih činjenica (npr. redoslijed vladara u starom vijeku i ustanovljenje vremenskih razdoblja) raznih važnih događaja. Antičke kovanice obogaćuju naša saznanja o starim jezicima i pisanim oznakama, čija se forma u toku stoljeća mijenjala; one nam prikazuju slike bogova i heroja, hramova i životinja, potrepštine za kuću i bogoslužje, razna oružja i druge predmete. Na mnogim rimskim kovanicama nalazimo umjetnički i estetski izražene živopisne portrete vladara s naznakama njihovih imena, po čemu je arheolozima uspjelo do sada često nepouzdane portrete vladara sa sigurnošću utvrditi.
Kovanice nam daju sliku stupnja izobrazbe, političkog i religioznog stanja naroda jednog doba; putem kovanica kao predmeta male plastike možemo pratiti početak, procvat i pad nivoa umjetnosti, a putem iste u svojstvu novca razvitak trgovine te stupanj razvijenosti i imućnosti naroda.
Numizmatika se, kao i povijest, dijeli u tri glavne skupine: prva obuhvaća kovanice starog svijeta ili antiku, druga kovanice srednjeg vijeka i treća one novog doba.
Numizmatika je postala važna naučna grana, koja numizmatički materijal obrađuje kao izvor za političku i ekonomsku povijest, za epigrafiku, kronologiju, lingvistiku, heraldiku i povijest umjetnosti. S tehničke strane istražuje vrijednost novca, njegovu kupovnu moć i pravne uredbe u vezi s kovanjem novca kod različitih naroda i u raznim vremenskim razdobljima.
Numizmatika nije pojava novijeg vremena. Ne može se utvrditi da li su se stari Grci i Rimljani bavili sakupljanjem i proučavanjem novca. Sa sigurnošću se može utvrditi, da je Italija u srednjem vijeku bila zemlja, u kojoj se razvio smisao za proučavanje antičkog novca, kao i smisao za sabiranje i Čuvanje istog. Jedan od prvih sakupljača bio je poznati renesansni pjesnik F. Petrarca (1304. -74.), koji je sakupljao rimski novac. Već u 15. stoljeću imali su zbirke mnogi vladari i imućnici kao Leonello d'Este, Cosimo de Medici, Alfonso Napuljski, carevi Maksimilijan I, Ferdinand I i drugi.
Naučno zanimanje za stari novac javlja se krajem XV stoljeća. Tako je 1489. godine humanista Angelus Politianus tiskao i izdao svoje djelo “Mis-cellanea”, koje se smatra prvim i najstarijim numizmatičkim djelom. U XVII stoljeću javljaju se i prvi naši sakupljači. To su bili grofovi Nikola I (1665.) i Nikola II (+1687.) Drašković, te banovi Nikola (1620.-1664.) i Petar (1621.-1671.) Zrinski.
U 18. stoljeću povećava se broj sakupljača kao i naučnih radnika u svijetu, ali i kod nas. Naš Dubrovčanin Anselmo Banduri (1671.-1743.); naučni radnik u Parizu, napisao je dva numizmatička djela, koja su i danas često aktualna. U djelu “Numis-mata imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos Augustos”, Pariš 1718, opisao je živote careva i cesara i Rima i Grčke te Egipta (Ptolome-jevići). U drugom djelu “Bibliorheca numaria” prikazao je povijest numizmatike sve do njegova vremena, prvi rad te vrste u svijetu. Krajem stoljeća naš fra Matija Katančić (1750.-1825.) objavio je dva numizmatička djela: “Tentamen publicum ex numismatica veteri”), Budim 1797, i “Elementa Numismatica” Budim 1798. Katančić je bio jedan od prvih profesora numizmatike u Evropi, na Budimskom sveučilištu.
U XIX stoljeću područje numizmatike se naglo proširuje. Ne proučavaju se samo novci Grčke i Rima, već se prelazi i na proučavanje srednjovjekovnih novaca. Profesor praškog sveučilišta Josip Mader tiskao je svoje opsežno djelo: “Kritische Beitrage zur Miinzkunde des Mittelalters” Prag 1803.-9., koje je povećalo interes i za srednji vijek, te se broj sakupljača naglo povećava. Javljaju se i prvi numizmatički časopisi;- i to 1832. u Nizozemskoj, 1834. u Njemačkoj i Engleskoj. Pod utjecajem tih Časopisa osnivaju se i numizmatička društva, i to kao prvo i najstarije “Numismatic Societv” u Londonu 1836. g., oko 1840. g. u Berlinu, a 1869. u Beču. Nakon ovih osnivaju se numizmatička društva i u drugim zemljama, a 1928. godine osnovano je i prvo numizmatičko društvo na Balkanu - “Hrvatsko numizmatičko društvo” u Zagrebu.
Širenju numizmatičkih spoznaja u nas uvelike je pridonijelo djelo prof. Šime Ljubića: “Opis jugoslavenskih novaca” Zagreb, 1875, zatim djelo prof. M. Rešetara “Dubrovačka numizmatika” Beograd - Zemun 1925., pa “Slavonski banovci” od Dr. ćire Truhelke, Sarajevo 1897., mnogobrojna djela prof. Ivana Rendjeo s djelom “Corpus der mittel-alteriichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dal-matien und Bosnien” na čelu. No širenju numizmatičkih nastojanja danas uvelike pomažu velike numizmatičke kuće, koje izdaju opsežne i na naučnoj osnovi pripremljene prodajne kataloge, popraćene izvanrednim slikama. No ne smijemo zanemariti i brojne edicije numizmatičkih društava širom svijeta, koje putem svojih članaka pridonose objašnjenju i rasvjetljavanju mnogih detalja nedotaknutih fli nedovoljno objašnjenih od naših spomenutih numizmatičkih velikana naučenjaka.
NUMMION
Mala bakrena novčana jedinica u Bizantu za vrijeme Anastasiusa (491.-518.) jednaka 1/40 folisa. Kovane su vrijednosti od 40, 20, 10 i 5 N. Vrijednost je označavana slovima na reversu novca: M, K, I, E.

NUMMVLARIUS
kontrolor, pregledač novca (npr. da je novčić od srebra), a također i pregledač u državnoj kovnici, te mjenjač novca u starom Rimu.

NUMMUS
1. U početku općeniti izraz za kovanicu - novac.
2. Bakreni bizantski novac, težine 0,60 - 1,20 grama i promjera 8--10 mm. U optjecaj je uveden za reforme Anastasiusa 498. g. a po vrijednosti je bio jednak 1/40 folisa.

Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net

Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms