Novac grada Zadra kovan za potrebe opsjednute francuske vojske 1813. godine
Novac što ga je kovala opsjednuta francuska vojska u Zadru 1813., posljednji je kovani novac u Dalmaciji. Iako o tom vrlo rijetkom novcu postoje brojni podaci u literaturi, poglavito u novijoj hrvatskoj literaturi, pažljivom analizom tekstova nalaze se mnoge nejasnoće i netočnosti pa ih ubuduće treba izbjegavati.
Mirom u Campoformiu 17. listopada 1797., sklopljenim između Francuske i Austrije, ukinuta je Republika Venecija, a Austrija je dobila pod svoju vlast pokrajine Istru, Dalmaciju i Boku kotorsku. Tim je aktom nakon gotovo 400 godina prestalo vladanje Venecije nad Hrvatskim primorjem. Međutim, ni austrijska vlast nije trajala dugo. Godine 1804. stupila je Austrija sa saveznicima u rat s Francuskom, ali 2. prosinca 1805. Napoleon je porazio austrijsku vojsku u bitci kod Austerlitza i prisilio Austriju na sklapanje mira u Pressburgu (Požun, danas Bratislava) 26. prosinca 1805. Tim mirom odstupila je Austrija Francuskoj sve što je dobila kampoformijskim mirom. Četiri godine kasnije Austrija je ponovo zaratila s Francuskom, ponovo je bila poražena i prisiljena na sklapanje mira u Schonbrunnu 10. listopada 1809., čime je izgubila i velike dijelove svoje države, među ostalim zapadnu Korušku, Kranjsku, Hrvatsku južno od Saveze Istru i Dalmaciju s glavnim gradom Zadrom, koje je austrijska vojska privremeno zaposjela ljeti 1809. Od tih teritorija car je Napoleon svojom zapovijedi od 14. listopada 1809. stvorio novu upravnu jedinicu nazvanu "Ilirske provincije", s glavnim gradom Ljubljanom.
U lipnju 1812. Napoleon je zaratio s Rusijom, ali već u prosincu iste godine potpuno potučen uzmiče s ruskoga bojišta. Taj poraz potaknuo je sve podjarmljene narode Europe na borbu protiv francuske vladavine. Tako je i Austrija objavila 12. kolovoza 1813. rat Francuskoj, koji je završio bitkom kod Leipziga 19. listopada 1813. potpunim Napoleonovim porazom.
Na jugu države poveden je rat protiv Napoleonove vojske iz Zagreba. Dana 19. kolovoza 1813. prešla je austrijska vojska Savu kod Zagreba. Jedan je dio pod generalom Radivojevićem preko Karlovca prešao u Kranjsku i zauzećem Gradiške na Soči oslobodio slovenske krajeve 23. listopada 1813. Generalmajor Nugent krenuo je prema Rijeci i zauzeo je već 26. kolovoza iste godine. General Franjo Tomašić zauzeo je Liku i 23. listopada 1813. krenuo u Dalmaciju te 30. listopada zauzeo Knin, a 4. studenog započeo opsadu glavnoga grada Dalmacije - Zadra. Opsada Zadra započela je 4. studenog 1813. u 8 sati navečer i trajala je punih mjesec dana. Francuska je vojska u Zadru bila malena, oko 1600 ljudi u kopnenoj vojsci i oko 500 mornara na 17 brodova. Dvije trećine vojnika bili su Hrvati, bilo je oko 400 Talijana i oko 100 Francuza. Zapovjednik grada bio je francuski general Roize. S morske strane engleski ratni brodovi potpuno su blokirali grad, a s kopnene je strane grad bio neprestano bombardiran. Opsjednuta francuska vojska nije imala nikakve veze ni sa svojom vrhovnom komandom, niti uopće s Francuskom, te nije mogla dobivati pomoć u oružju, hrani, a niti u novcu. Zapovjedništvo grada posjedovalo je veće količine zlata i srebra koje je legalno ili ilegalno dospjelo u njihov posjed iz zadarskih i dalmatinskih crkava i samostana. Zatražili su od građana i zajam od 4000 dukata. Građani se nisu složili pa je vojna komanda odlučila da iskuje poseban srebreni novac od srebra koje je posjedovala.
Prema bilježničkim zapisima izrada kalupa i kovanje novca povjerena je lokalnom zlataru, Židovu, i on je načinio vrlo lijepe i praktične averse i reverse. Kovanje i čistoću srebra u iskovanom novcu nadzirala su trojica stručnjaka: Simeone Borto-lazzi, Michele Fasolo i Sebastiano Picchi. Kao dokaz da su povjerenu dužnost i obavili, na obod svake kovanice stavljeni su i njihovi inicijali: SB, MF i SP. Ukupna težina srebra za kovanje novca iznosila je 1870 kg ili 64.000 unci.
Kovane su tri nominale: 1 unca ili 4 franka i 60 centima, 2 unce ili 9 franaka i 20 centima i 4 unce ili 18 franaka i 40 centima. Jedna unca ili 1 dalmatinska lira imala je istu vrijednost kao i 1 talir, a to je težina od oko 29,379 g srebra.
Taj krupni srebreni novac (nominala 4 unce ili 4 dalmatinske lire ubraja se među najveće kovanice ikad kovane u svijetu) služio je francuskoj vojsci za vrijeme opsade Zadra za najnužnija plaćanja. Nakon predaje austrijskoj vojsci visoki časnički kadar, uglavnom Talijani i Francuzi, poslan je kućama, a oni su odlazeći ponijeli najveći broj kovanica.
Izgled je novca ovakav:
4 franka i 60 centima ili 1 unca odnosno 1 dalmatinska lira.
Avers: U središtu novčane ploče utisnut je kvadrat postavljen na jedan od kuteva, stranica dugačkih 15 mm; u kvadratu stoji krilati orao na podnožju, iz kojeg sijevaju munje, glava orla okrunjena je i okrenuta prema lijevom krilu. Lijevo je legenda ZARA, a desno 1813. (slika 1.).
Revers: U sredini je ploče pravokutnik sa stranicama 15 xl4 mm, podijeljen horizontalnom linijom u dvije polovice, u kojima je označena vrijednost novca, gore 1.0. (1 unca ili 1 dalmatinska lira), dolje 4F.60C (slika 2.).
9 franaka i 20 centima ili 2 unce odnosno 2 dalmatinske lire.
Avers: Sve kao u broju 1 (slika 3.).
Revers: Kao prethodni, ali u gornjoj polovici pravokutnika 2.0. (2 unce ili 2 dalmatinske lire), dolje 9F.20C (slika 4.).
Na obodu tri punce: SP, MF, SP. Promjer 45 mm, a težina 59,64 g.
18 franaka i 40 centima ili 4 unce odnosno 4 dalmatinske lire.
Avers: I. varijanta: Sve kao u broju 1.
Revers: U gornjoj polovici pravokutnika 4.0. (4 unce ili 4 dalmatinske lire), a u donjoj 18F.40C.
Na obodu punce: SB, MF, SP. Promjer 53 mm, a težina 119,50,120,50 g.
Avers: II. varijanta: Isto kao u prethodnom, ali kvadrat je stranica 25 mm, orao je veći i ljepše izrađen, veća su i slova legende i brojke godine (slika 5.).
Revers: U centru diska promjera 27 mm pravokutnik dužine stranica 18 x 17 mm, ostalo kao u prethodne varijante (slika 6.)
Punce po obodu: SB, MF, SP, težina 119,05 g.
Postoje i pokusni otkovi nominala od 2 i 4 unce (legura kositra, antimona i bizmuta) težine 36,06 g i 42,58 g, a promjera 45 mm i 52,5 mm.
Kao stoje opisano (a vidi se na slikama), na reversu novca njegova je vrijednost jasno izražena u uncama ili dalmatinskim lirama i francuskim francima. Vrijednost u uncama ili lirama matematički je jasno izražena, naime iza broja dolazi točka, što pokazuje da su to jedinice, a u našoj se novijoj literaturi uporno navodi vrijednost u deseticama, tj. 10, 20 ili 40 lira umjesto 1, 2 ili 4 lire.
Još su zanimljiviji i nevjerojatniji podaci o težini pojedinih komada. Naime, jedino su vjerodostojni podaci o težini najmanje nominaie, o težini primjeraka od 2 i 4 unce nailazi se na čudne podatke. Navodi se "srednja" težina za nominalu od 2 unce 36,06 g, a za 4 unce 42,58 g. Iako je i nevjestom matematičaru jasno da srednja težina od dvije unce može biti samo 2x1 unca (1 unca = 29,379 g srebra) ili oko 58,70 g, a od 4 unce 4x1 unca ili oko 119 g, navedene "srednje" težine uporno se ponavljaju. Pregledom literature vidljivo je da su navedene "srednje" težine zapravo težine probnih otkova, koje nisu načinjene od srebra!
Također su očite nejasnoće u odnosu na punce utisnute na obodu novca. U nekim radovima u časopisima i nekim knjigama opisuju se i punce tipa VIF, SR ili MS. Ako imamo na umu imena osoba koje su nadzirale kovanje novca, jasno je da se bgis "novih" punci ne može prihvatiti. Poteškoće se pojavljuju pri čitanju otisnutih inicijala kontrolora kovanja, a to su inicijali SB, MF, SP. Novost, koju ovom prilikom ističem - nije nužno da budu utisnute sve tri različite punce, nego je moguća kombinacija dvije iste, a treća različita, kao stoje slučaj u ovom članku s opisanim primjerkom na slikama 2. i 3.
Na kraju moram spomenuti da nigdje u literaturi nema podataka o broju otkovanih primjeraka za pojedinu nominalu. Nalazi se samo podatak daje ukupno upotrijebljena količina srebra za kovanje iznosila 1870 kg ili 64.000 unci. Taj podatak pak navodi na razmišljanje i jednostavan račun da je vrlo realna mogućnost daje kovano 1000 komada od 4 unce (4000 unci), 5000 komada od 2 unce (10.000 unci) i 50.000 komada od 1 unce (50.000 unci), što zajedno upravo čini sumu od 64.000 unci, kao što se u literaturi i navodi. Budući daje za emisiju novca to vrlo mala količina, zbog činjenice daje kovnica radila samo oko mjesec dana, koliko je i trajala opsada, te da je nakon kapitulacije najveći broj kovanica odnesen i najvjerojatnije zamijenjen za drugu valutu, broj sačuvanih primjeraka tog opsadnog novca vrlo je malen pa prema tome rijedak i za numizmatičare vrlo dragocjen.
Literatura
1. Corpus Nummorum Italicorum, (CNI) VI, Veneto (Zecche minori), Dalmazia, Albania, Roma, 1922., pretisak: Forni Editore, Bologna, (1970.).
2. Rengjeo, Ivan: Zadarski opsadni novac iz godine 1813. Numizmatičke vijesti, Zagreb, godina II. (1955.); 5/6-9.
3. Dolenec, Irislav: Hrvatska numizmatika od početaka do danas. Zagreb, (1993.).
4. Mimica, Bože: Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske. Vitagraf, Rijeka, (1992.).
5. Goričke-Lukić, Hermine: Hrvatsko-dalmatinski novac iz zbirke Muzeja Slavonije. Nu-mizmatičke vijesti, godina 41., Zagreb, (1999.); l(52):52-62.
6. Davenport, John S.: Tyge Sondergaard: Large Size Silver Coins of the World. Krause Publications (1991.)
Summary
COINS OF THE CITY OF ZADAR MINTED FOR THE NEEDS OF THE BESIEGED FRENCH ARMY IN 1813
Some difficulties have appeared in connection with the rather extensive literature on three large silver coins minted by the French army in 1813, the last coins from Dalmatia, and even some imprecision in expressing their value, weight and the inter-pretation of the marks on their border. On the basis of a study of literature and analvsis of the "Zadar thalers" themselves, the author reached the follovving conclu-sions: the accepted vievv that their values were 10,20 and 40 liras is unacceptable, instead they had the values of 1, 2 and 4 liras; they could not have a mean nominal vveight of 2 and 4 ounces, vvhich is two to three times less than the actual vveight of the coins; the description of "nevv" marks is unacceptable, since only three possible marks exist.
So far the number of minted "Zadar thalers" has not been published anywhere However, from the vveight of the silver used for striking them it may be assumed that the 64,000 ounces could have served to strike 50,000 coins of 1 ounce, 5,000 coins of 2 ounces, and 1,000 coins of 4 ounces, vvhich makes a total of 56,000 coins.
Autor: Velimir Lupret
Izvor: Numizmatičke vijesti, broj 1 (56), 2003.
Kataloške vrijednosti po Krause-Mishler katalogu
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
