Što je numizmatika?
Ovo je svakako trebala biti jedna od uvodnih tema, no kako je blog prvenstveno namjenjen namijenjen numizmatičarima, smatrano je da ovakve osnove ne treba navoditi. S vremenom je postalo jasno, da pored numizmatičara ovaj blog posjećuju i drugi ljudi, pa upravo radi njih donosimo ovaj kratak post o tome što je numizmatika.
Numizmatika je znanost koja se bavi proučavanjem starog kovanog novca i medalja. Riječ je grčkog porjekla. Riječ „nome“ prvobitno znači pašnjak, stočnu hranu, zatim razdiobu, nešto što se daje u razmjenu. Slična je grčka riječ „nomos“, koja znači okrug, mjesto stanovanja, pa običaj, naviku i konačno propis, zaikon. Od nje je nastala putem propisa i zakona riječ „nomisma“, u značenju kovanica.Kovanice su kovanjem ili lijevanjem rukom formirani komadi metala, koji služe kao sredstvo opće razmjene, te kao sredstvo obrtanja vrijednosti (novac). Da kovanice u potpunosti ispune ovu svrhu, potrebno je za sadržaj i težinu da postoji jamstvo, a to znači da trebaju biti stvarane pod nadzorom starješine, vladara zajednice, države i sl.
Numizmatika se tako od uvijek bavila kovanicama, smatrajući ih predmetima od povijesnog, kulturnog i umjetničkog značenja. Njen zadatak bijaše ustanoviti mjesto i vrijeme nastanka kovanice, vladara koji ju je dao kovati (pravo kovanja bilo je isključivo pravo vlastodršca), objasniti natpise i slike koje su na kovanicama predstavljene, kao i pratiti razvitak graverske umjetnosti i načina kovanja kod pojedinih naroda.
Numizmatika se nekada bitno razlikovala od nauke o novcu, koja sadrži jedan dio nacionalne ekonomije i kovanice tretira kao novac koji se uzima kao mjerilo vrijednosti, odnosno određuje vrijednosne odnose. Obje nauke upotpunjavaju se u mnogim područjima i služe jedan drugoj kao pomoćne naučne grane. Numizmatika nije dakle samo način uređivanja zbirki uz odgovor što prikazuje, već treba da odfovori i čemu služi i što vrijedi (misao Grotte). lično piše i Luschin von Ebengreuth. U uskoj povezanosti s numizmatikom nalazi se i medaljerstvo. To vrijedi za medalje rimskih vladara, koje se ne mogu promatrati odvojeno od rimskog novca. Isti odnos ostaje i za kasnija razdoblja, iako u većini slučajeva medalje nisu kovane i izdavane od strane države. Iako medalje nemaju vrijednost novca, ipak su za numizmatiku od važnosti jer ne samo da su slične kovanicama novca, već kao svjedoci sitne plastike od velikog su povijesno-umjetničkog značaja.
O numizmatici i medaljerstvu su se mnogi renomirani pisci izražavali s osobitom naklonošću i na taj način ih indirektno proširivali, odnosno popularizirali.
U raznim slučajevima, kada se povijest pokušava krivotvoriti ili se u obradbi pojedinih vremenskih razdoblja zapalo u ćorsokak, pomoć numizmatike je često pridonijelo objašnjenju čisto povijesnih činjenica (npr. redoslijed vladara u starom vijeku i ustanovljenje vremenskih razdoblja) raznih važnih događaja. Antičke kovanice obogaćuju naša saznanja o starim jezicima i pisanim oznakama, čija se forma u toku stoljeća mijenjala; one nam prikazuju slike bogova i heroja, hramova i životinja, potrepštine za kuću i bogoslužje, razna oružja i druge predmete. Na mnogim rimskim kovanicama nalazimo umjetnički i estetski izražene živopisne portrete vladara s naznakama njihovih imena, po čemu je arheolozima uspjelo do sada često nepouzdane portrete vladara sa sigurnošću utvrditi.
Kovanice nam daju sliku stupnja izobrazbe, političkog i religioznog stanja naroda jednog doba; putem kovanica kao predmeta male plastike možemo pratiti početak, procvat i pad nivoa umjetnosti, a putem iste u svojstvu novca razvitak trgovine te stupanj razvijenosti i imućnosti naroda.
Numizmatika se, kao i povijest, dijeli u tri glavne skupine: prva obuhvaća kovanice starog svijeta ili antiku, druga kovanice srednjeg vijeka i treća one novog doba.
Numizmatika je postala važna naučna grana, koja numizmatički materijal obrađuje kao izvor za političku i ekonomsku povijest, za epigrafiku, kronologiju, lingvistiku, heraldiku i povijest umjetnosti. S tehničke strane istražuje vrijednost novca, njegovu kupovnu moć i pravne uredbe u vezi s kovanjem novca kod različitih naroda i u raznim vremenskim razdobljima.
Numizmatika nije pojava novijeg vremena. Ne može se utvrditi da li su se stari Grci i Rimljani bavili sakupljanjem i proučavanjem novca. Sa sigurnošću se može utvrditi, da je Italija u srednjem vijeku bila zemlja, u kojoj se razvio smisao za proučavanje antičkog novca, kao i smisao za sabiranje i Čuvanje istog. Jedan od prvih sakupljača bio je poznati renesansni pjesnik F. Petrarca (1304. —74.), koji je sakupljao rimski novac. Već u 15. stoljeću imali su zbirke mnogi vladari i imućnici kao Leonello d'Este, Cosimo de Medici, Alfonso Napuljski, carevi Maksimilijan I, Ferdinand I i drugi.
Naučno zanimanje za stari novac javlja se krajem XV stoljeća. Tako je 1489. godine humanista Angelus Politianus tiskao i izdao svoje djelo „Mis-cellanea“, koje se smatra prvim i najstarijim numizmatičkim djelom. U XVII stoljeću javljaju se i prvi naši sakupljači. To su bili grofovi Nikola I (1665.) i Nikola II (+1687.) Drašković, te banovi Nikola (1620.—1664.) i Petar (1621.—1671.) Zrinski.
U 18. stoljeću povećava se broj sakupljača kao i naučnih radnika u svijetu, ali i kod nas. Naš Dubrovčanin Anselmo Banduri (1671.—1743.); naučni radnik u Parizu, napisao je dva numizmatička djela, koja su i danas često aktualna. U djelu »Numis-mata imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos Augustos«, Pariš 1718, opisao je živote careva i cesara i Rima i Grčke te Egipta (Ptolome-jevići). U drugom djelu „Bibliorheca numaria“ prikazao je povijest numizmatike sve do njegova vremena, prvi rad te vrste u svijetu. Krajem stoljeća naš fra Matija Katančić (1750.—1825.) objavio je dva numizmatička djela: „Tentamen publicum ex numismatica veteri“, Budim 1797, i „Elementa Numismatica“, Budim 1798. Katančić je bio jedan od prvih profesora numizmatike u Evropi, na Budimskom sveučilištu.
U XIX stoljeću područje numizmatike se naglo proširuje. Ne proučavaju se samo novci Grčke i Rima, već se prelazi i na proučavanje srednjovjekovnih novaca. Profesor praškog sveučilišta Josip Mader tiskao je svoje opsežno djelo: „Kritische Beitrage zur Münzkunde des Mittelalters! Prag 1803.—9., koje je povećalo interes i za srednji vijek, te se broj sakupljača naglo povećava. Javljaju se i prvi numizmatički časopisi;- i to 1832. u Nizozemskoj, 1834. u Njemačkoj i Engleskoj. Pod utjecajem tih Časopisa osnivaju se i numizmatička društva, i to kao prvo i najstarije „Numismatic Society“ u Londonu 1836. g., oko 1840. g. u Berlinu, a 1869. u Beču. Nakon ovih osnivaju se numizmatička društva i u drugim zemljama, a 1928. godine osnovano je i prvo numizmatičko društvo na Balkanu — „Hrvatsko numizmatičko društvo“ u Zagrebu.
Širenju numizmatičkih spoznaja u nas uvelike je pridonijelo djelo prof. Šime Ljubića: „Opis jugoslavenskih novaca“ Zagreb, 1875, zatim djelo prof. M. Rešetara „Dubrovačka numizmatika“ Beograd — Zemun 1925., pa „Slavonski banovci“ od Dr. Ćire Truhelke, Sarajevo 1897., mnogobrojna djela prof. Ivana Rengjeo s djelom „Corpus der mittelalteriichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien“ na čelu. No širenju numizmatičkih nastojanja danas uvelike pomažu velike numizmatičke kuće, koje izdaju opsežne i na naučnoj osnovi pripremljene prodajne kataloge, popraćene izvanrednim slikama. No ne smijemo zanemariti i brojne edicije numizmatičkih društava širom svijeta, koje putem svojih članaka pridonose objašnjenju i rasvjetljavanju mnogih detalja nedotaknutih fli nedovoljno objašnjenih od naših spomenutih numizmatičkih velikana naučenjaka.
Izvor: Davorova stranica o numizmatici
|
