|
|
nedjelja, 22.01.2012.
Dokle tako?! Osvrt na politiku izdavanja našeg jubilarnog „novca“
Overview of our Commemorative Coins Issuing Policy
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
1. Polazne teoretske pretpostavke
Novac u klasičnom zlatnom važenju jeste punovrijedni zlatni novac(1), koji u sebi ima inkorporiranu određenu količinu društveno-potrebnog radnog vremena, pa omogućuje razmjenu roba kao tzv. opći ekvivalent. Za takav metal-robu može se dobiti svaka druga potrebna roba. Smatra se da je ovakav novac tzv. stvarni novac, tj. takav, koji ima svoju materijalnu (vlastitu) i funkcionalnu (kao sredstvo razmjene) vrijednost. Da ne bi dolazilo do teškoća kod utvrđivanja (relativno vrlo male) količine i (relativno raznolike) finoće takvog novca-robe, država svojim tzv. kovničkim propisima određuje i garantira njegovu težinu, finoću, dozvoljeno odstupanje, oblik i ornamentiku, i tako omogućuje tzv. numerički sustav plaćanja (u kojem se novac samo broji). Da bi se omogućile sitnije kupnje postoji tzv. sitni novac, iskovan iz lošijeg metala, no njime se mogu obavljati plaćanja samo do određenog iznosa. Preko tog (iznosa) bi se prodavač smatrao oštećenim, jer bi morao dati “dobru” robu za “loši” novac. Ovaj se novac - poput papirnog - prima u vjeri da se može konvertirati za novac stvarne (veće) vrijednosti. Država, izdajući sitni novac (iz lošijeg metala) na njemu zarađuje.
Zlatni novac(2) u suvremenim uvjetima papirne valute teško da je novac u ekonomskom značenju: ne upotrebljava se kao sredstvo razmjene. Formalno-pravno bi se mogao uzeti kao novac, ali uz neke uvjete:
1. da ima apoene koji odgovaraju važećem novčanom sustavu države izdatnika;
2. da ga je izdala ista monetarna vlast koja je izdala i “normalni” novac;
3. da je iskovan prema odgovarajućim (važećim) kovničkim propisima;
4. te da postoji obveza da se u prometu prima po nominali.
Suvremene pak države nerijetko kao da čine sve kako bi otežale da se ovakav “novac”(3) može barem formalno-pravno uzeti kao novac. One ga puštaju u promet čak s oznakom proizvođača (kao što se radi kod nakita od plemenitog metala), emitiraju ga u specijalnoj visokosjajnoj tehnici zaštićenog plastičnim ovojem (što ga čini tehnički nepodesnim za svakodnevni promet), ne emitiraju ga već “prodaju” (po cijeni iznad nominale), nerijetko mu ne priznaju niti liberatornu moć, pošto se takvim “novcem” ne može izmiriti čak niti dug prema državi-izdatniku. Za ove “novce” donose se ad hoc kovnički propisi, tako da isti apoeni raznih prigodnih izdanja mogu imati i različite finoće i težine istog plemenitog metala. Na ovaj način gubi se i privid kako se radi o nekakvom “normalnom” novcu.
Obavlja se, dakle, transformacija novca u tzv. numizmatičku vrednotu. Dokle to može ići a da se ne pređe granica dopuštenog, pokušat ću prikazati nastavno.
2. Zakonska osnova za izdavanje naših jubilaraca
Pravni temelj izdavanju naših jubilaraca je važeći Zakon o prigodnom kovanom novcu, objavljen u SI. listu SFR Jugoslavije broj 35 od 20. lipnja 1980. godine. Prema ovom propisu Narodna banka Jugoslavije izdaje prigodni kovani novac u povodu političkih, povijesnih, znanstvenih, kulturnih, sportskih ili humanitarnih događaja, koji su od općeg značenja za SFR Jugoslaviju ili su od međunarodnog značenja. U jednoj se godini prigodni kovani novac može izdati u povodu najviše dva događaja. Prigodni je kovani novac zakonsko sredstvo plaćanja na teritoriju SFR Jugoslavije.
Prigodni kovani novac izrađuje se od zlata i srebra, te od metali iz kojih se izrađuje kovani novac što je u opticaju.
Visinu emisije, apoenski sastav i osnovna obilježja prigodnog kovanog novca određuje Savezno izvršno vijeće na prijedlog Narodne banke Jugoslavije.
Ovaj novac izrađuje specijalizirana organizacija u sastavu Narodne banke Jugoslavije, ali ga Narodna banka može izrađivati i kod drugih specijaliziranih organizacija u zemlji.
Prigodni kovani novac, izrađen iz metala iz kojih se izrađuje kovani novac koji je u opticaju, i od drugih metala iskovanih u običnoj tehnici, pušta se u opticaj po njegovoj nominalnoj vrijednosti. Onaj izrađen od zlata i srebra u specijalnoj tehnici, a i onaj u specijalnom pakiranju, prodaje se po cijeni većoj od njegove nominalne vrijednosti. Prodajnu cijenu u zemlji i inozemstvu određuje Narodna banka Jugoslavije.
Zanimljivo bi bilo utvrditi da li su ovakvi jubilarci zaista novac i u slučaju kad imaju takav apoenski sastav koji naprosto ne korespondira recentnom (važećom) novcu, da li je novac u pravnom smislu i onaj koji se “prodaje” po višoj cijeni, što biva ako ga izdaje specijalizirana organizacija koja ga žigoše svojim znakom proizvođača (kao što postupa s nakitom od plemenitog metala). Ako to nije novac koji valja da ima formalno-pravna obilježja istaknuta u prvom dijelu ovog rada, što je onda. Numizmatičari ga sabiru, ali kao što, gdje ga sistematizirati? Očito da valja sastaviti prihvatljivu shemu svega onoga što numizmatičari sabiru i pokušati utvrditi gdje je u toj shemi ovakav “novac”. Označavam ga s navodnicima, da istaknem razliku između “redovnog” kovanog novca i takvog kojem na (pripadajućem) atestu piše da je zakonsko sredstvo plaćanja, iako to ni u formalnopravnom ni ekonomskom smislu nije.
Zanimljivo bi bilo i kritički analizirati odredbu po kojoj je specijalno pakiranje relevantno za određivanje “prodajne cijene” iznad nominale. Očito da upakiran novac nije podesan da bude normalno sredstvo razmjene u svakodnevnom prometu, makar cirkulirao i po svojoj nominalnoj vrijednosti.
Prije nego li pokušam dati obećanu shemu držim za korisno ukratko prikazati dosadašnje naše jubilarce, bez pretenzije da ih opišem detaljno kao što se to radi u katalozima. Dajem, gdje je to potrebno, samo nužne karakteristike i najkraći komentar.
3. Prikaz naših jubilaraca
3.1. Prikaz i opis
Kovane jubilarce podijelit ću na one prije i poslije Zakona o prigodnom kovanom novcu. Zainteresirane za detalje upućujem na izvorni tekst ovog Zakona, a ovdje ističem tek dvije stvari:
• Zakonska odredba da se prigodni kovani novac izrađuje od zlata i srebra te metala od kojih se izrađuje kovani novac koji je u opticaju nije, koliko je meni poznato, korištena u zadnjem slučaju. Kovani su samo jubilarci od plemenitog metala;
• Prije ovog Zakona kovano je relativno malo jubilaraca, a iza njegovog stupanja na snagu korištena je mogućnost da se u jednoj godini prigodni novac može izdati u povodu najviše dva događaja.
A) Prije citiranog Zakona iskovani su(4):
1. Serija od 4 zlatnika finoće 900%o (u apoenima od 1.000, 500, 200 i 100 dinara) i 2 srebrnjaka finoće 925%o (u apoenima od 50 i 20 dinara) u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Kod kompletnih serija ograničena je mogućnost kovanja na 10.000 numeriranih serija. Broj na atestu uz takvu seriju odgovara broju utisnutom pri kovanju na tzv. ključnom komadu (ovdje je to zlatnik od 1.000 dinara); otkovi imaju “NI”, tj. oznaku proizvođača. Ključni komad nije pojedinačno prodavan.
2. Dinara 2 i 5 od smjese bakar-nikl-cink godine 1970, s oznakom “FAO”. Kovanice su puštene u promet kao i svaki drugi važeći (recentni) novac, sličnog sastava i istih apoena. Razlika je uočljiva jedino u rečenoj oznaci.
3. Dinara 5 s oznakom “30 godina pobjede nad fašizmom”. Smjesa ne ukazuje na vidljivu razliku od recentnog novca istog apoena, iskovanog za 1975. godinu. I način puštanja u promet je isti.
4. Dinara 1 i 10 godine 1976, s oznakom “FAO”. Vrijedi rečeno pod 2.
5. Dinara 200, srebro 1977. godine u povodu 85. godišnjice rođenja Predsjednika Republike J. B. Tita i 40. godišnjice njegovog dolaska na čelo Komunističke partije Jugoslavije. Na obodu novca teče tekst “SFR Jugoslavija” jednom gledano s aversa drugi put s reversa, tako da dva komada novca čine komplet. Novac je pušten u promet preko Službe društvenog knjigovodstva krajem 1977. godine (na način kao i drugi recentni novac, ali samo preko većih filijala Službe, vjerojatno zbog ograničene količine kovanja); po nominali. OTKOV ili NUMIZMATIČKA VREDNOTA od dinara 200 isto u srebru, iste težine i finoće, slične izrade, pušten je u PRODAJU preko poslovnih banaka listopada 1979. godine. I ovdje dva komada čine komplet. Glavna razlika je u tome, što su sjajni dijelovi bolje polirani, a Titov lik je mat (zatamnjena površina). Prvo pak izdanje ima cijelu površinu (nešto lošije) poliranu. Ovo izdanje prodavano je za dinara 315 po komadu. Sva četiri otkova imaju proklamiranu težinu od 15 grama, a finoću od 750%o. Kao kuriozitet navodim slijedeće: u propisu temeljem kojeg je napravljeno ovo kovanje stoji da je finoća srebra 750%o, bez da se precizira sastav ostatka od 250%o. U atestu OTKOVA iz 1979. godine (prodavan je u plastičnom etui-u, proviđenom ates-tom) pozivom na propis stoji, da je preostalih 250%o Cu (bakar).
6. Prigodni zlatni i srebrni kovani novac povodom održavanja VIII Mediteranskih igara Split 1979. godine. Prigodni zlatni novac, finoće 900%o, iskovan je u apoenima od 5.000, 2.500, 2.000 i 1.500 dinara. Prigodni srebrni novac, finoće 925%o, iskovan je u apoenima od 400, 350, 300, 250, 200,150 i 100 dinara. Zakon (SI. list 59/78, ispr. 60/78.) utvrdio je ukupnu svotu u kojoj će se izdati zlatnici i ukupnu svotu u kojoj će se izdati srebrnjaci, ali ne i koliko kojih apoena, te ne i koliko serija. Naknadno je (u atestu) objavljeno koliko je serija kompletirano od tih količina. Broj atesta ne korespondira (nepostojećem) broju na ključnom komadu. (Doduše ključni komad, tj. zlatni OTKOV od dinara 5.000, nije - koliko je meni poznato - bio u pojedinačnoj prodaji.)
Svi su otkovi zaštićeni čvrstim plastičnim ovitkom, kružnog oblika, što unaprijed navodi na (tehničku) nepodesnost plaćanja ovakvim novcem. Formiranje cijena u pojedinačnoj PRODAJI (tj. cijena otkovima van kompleta) izvršeno je po kriteriju, koji je imao za cilj donijeti izdatniku čim veći prihod: ažijo na nominalu kod srebrnih komada veći je nego li kod zlatnika, kod zlatnika je manji ali s tim da manji apoeni imaju veći ažijo nego li veći. (Računa se, da će sitni ulagač biti spreman kupiti manji apoen, iako relativno više stoji.)
U periodu 1945. - 1979. bilo je svega 6 kovanja.
B) Poslije citiranog Zakona iskovani su:
1. Prigodni srebrni kovani novac, finoća 925%o, povodom 60. godišnjice održavanja II (Vukovarskog) kongresa Komunističke partije Jugoslavije (SI. list 36/80), u apoenima od 1.500, 1.000 i 500 dinara. Princip kompletiranja serija je isti kao i kod jubi laraca MIS 79. Na isti je način i zaštićen plastičnim ovitkom.
2. Prigodni srebrni kovani novac izrađen od srebra finoće 925%o i 75O%o u specijalnoj tehnici s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima (SI. list 66/80), izdan povodom smrti Predsjednika Republike J. B. Tita, u apoenu od 1.000 dinara. Koliko je meni do sada poznato(5) postoje tri varijante ovog kovanja, najlakše ih je razlikovati po načinu pakovanja, i baš:
a) pakovanje u plastičnoj kutiji, iznutra sa crvenim plišem i oznakom “Narodna banka Jugoslavije”, zaštićeno plastičnim ovitkom (kao i kod MIS 79). Ispod brojke “1980” na ovoj kovanici ima (vjerujem da je to znak proizvođača) “ZM”. Finoća 925%o.
b) pakovanje zaštićeno plastikom, iz koje se kovanica ne može izvaditi bez da se plastična zaštita slomi. “Prodavan” je po nominali, dakle za 1.000 dinara. Preciziram: nije se dobijao (normalnom) razmjenom u prometu, već je prodavan na šalterima poslovnih banaka! Finoća je 750%o.
c) pakovanje u svemu kao pod a), ali ispod broja “1980” nema znak “ZM”. Finoće je 925%o. Oba pakovanja, tj. pod a) i c) PRODAVANA su po 1.200 dinara.
3. Prigodni srebrni kovani novac, finoće 75O%o, izrađen u povodu održavanja 36. svjetskog prvenstva u stolnom tenisu u Novom Sadu 1981. godine (SI. list 8/81). Ovo je tzv. “SPENS '82”, izrađen u apoenima od 1.500, 1.000 i 500 dinara. Zaštita plastičnim ovitkom ista je kao kod MIS 79 (u svim se slučajevima osim kod 2b) ovitak može otvoriti i zatvoriti). Princip kompletiranja serija je također isti. PRODAVAN je po cijeni od dinara 3.600.
4. Prigodni srebrni kovani novac, izrađen od srebra finoće 750%o, u specijalnoj tehnici s visoko sjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima, izdan u povodu 40. godišnjice ustanka i socijalističke revolucije naroda i narodnosti Jugo slavije 1941. godine (SI. list 37/81), težine 14 grama. PRODAVAN je za 1.200 dinara.
5. Prigodni srebrni kovani novac, finoće 925%o, izrađen povodom održavanja XVII svjetskog prvenstva u kajaku i kanuu na mirnim vodama u Beo gradu 1982. godine (SI. list 4/82). Ovo je tzv. “PESK '82”, izrađen u apoenima od 1.500 i 1.000 dinara. Zaštita plastičnim ovitkom i princip kompletiranja serija isti je kao kod MIS 79. PRODAVAN je po cijeni od 3.000 dinara.
U periodu 1980.-1982. bilo je svega 5 kovanja.(6)
3.2. Neke usporedbe i ocjene
Pošto se prikazani jubilarni otkovi izrađuju prema ad hoc donesenim kovničkim propisima, to dolazi do nepravilnosti u odnosima između nominale apoena, te njihove težine i finoće. Visina apoena naprosto ne upućuje na njegovu (supstancionalnu) vrijednost. Apstrahiramo li jubilarce u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a (kovane relativno davno, prije niza devalvacija), pokušaj uspoređivanja apoena iste nominale daje slijedeću (nepravilnu) sliku:
Veću sliku pogledajte ovdje.
Po mome sudu neosporno je da se mogu smatrati jubilarnim NOVCEM slijedeća kovanja:
- recentni novac “FAO” od dinara 1, 2, 5 i 10, godina izdanja 1970. i 1976. (opisani u točkama 2. i 4. prije Zakona);
- recentni novac “30 godina pobjede nad fašizmom”, godina izdanja 1975. (opisan u toč. 3. prije Zakona);
- 200 dinara srebro, godina izdanja 1977, varijanta puštena u promet po nominali krajem 1977. (opisano u toč. 5. prije Zakona).
Dvojbeno je da li se takvim može smatrati kovanje opisano u toč. 2b) poslije Zakona: dinara 1.000 srebro “prodavano” je - po čemu ne bi - i to po nominali - po čemu bi se (ipak) moglo smatrati jubilarnim NOVCEM.
Vidljivo je, da se primjedbe postavljene u kratkom prikazu Zakona o prigodnom kovanom novcu mogu sustavno ponavljati u prikazu svakog daljnjeg izdanja, dapače po mome se sudu mogu postavljati u sve oštrijem i težem obliku. Kako primjerice klasificirati “novac” izdan u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a, koji je ponovno kovan negdje oko 1981. godine (javnost o tome nije ni do danas obaviještena), u nepoznatoj količini, distribuiran po neznanim ključevima (navodno po republikama!) i prodavan po nepoznatoj cijeni. Promatranjem se može utvrditi da je bez oznake “NI” (Numismatica Italiana), dakle nije ga radio prvobitni izvođač, te da nema broja na ključnom komadu, koji bi korespondirao broju na priloženom atestu. Gdje ga smjestiti u nastavno danoj shemi!?
Za ZOI '84 se (onaj dio koji je već iskovan, tj. prvi zlatnik i dvije serije srebrnjaka(7) ništa pouzdano ne zna, osim da se prodaje isključivo za strana sredstva plaćanja i to isključivo u inozemstvu.
4. Pokušaj shematiziran ja “pravog novca” (s tzv. novčanim tijelom), tj. onoga interesantnog za sabirače
Numizmatiku kao sabiranje interesira samo tzv. pravi novac. U ovom kontekstu se kao takav podrazumijeva onaj koji ima novčano tijelo. Dalje se daje(8) shema takvog pravog novca, sa svrhom da čitalac pokuša identificirati gdje bi pripadalo pojedino kovanje naših jubilaraca.
Veću sliku pogledajte ovdje.
5. Valjana politika izdavanja naših jubilaraca
Conditio sine qua non trebalo bi biti nastojanje da jubilarci budu čim više slični novcu, kako smo ga definirali u prvom dijelu ovog rada, a to znači:
1. ima apoenski sastav koji odgovara važećem (recentnom) novcu;
2. izdaje ga monetarna vlast koja i inače izdaje novac;
3. kuje se po važećim kovničkim propisima;
4. obveza da se u prometu prima po nominali važi za svakoga, uključujući i izdatnika.
Prvi, drugi i četvrti uvjet stvar su samo dobre volje u valjanoj emisionoj politici. Treći uvjet stvara određene probleme; jedno od mogućih rješenja moglo bi biti donošenje zajedničkih kovničkih propisa (izuzev ornamentike) za niz jubilaraca, barem što se tiče finoće i težine plemenitog metala.
Bitno je za jubilarni novac da bude u prometu, koliko dugo i na kojem teritoriju zavisit će i o količini takvog novca, uvjetima pojedinog kovanja i cilju (uključujući čisti prihod kojeg se želi pojedinim kovanjem postići).
Nastojanje za čim većim čistim prihodom ne mora degradirati karakter jubilarnog “novca” u nekim slučajevima čak i na komercijalno izdanje (prema prikazanoj shemi). Količina primjerice zlata u iskovanom apoenu trebala bi biti znatno manja od one koja se može dobiti po tržišnoj cijeni za toliki apoen novca i ta razlika smije (može, treba) predstavljati čisti prihod. Kako to postići u uvjetima galopirajuće inflacije nije moje (barem ne u radu ovakvog karaktera) da predlažem. Dalje ne mogu ovdje ići od preporuke: ili ne izdavati takve jubilarce ili zadržati doličnu dozu samopoštovanja nacionalnog suvereniteta (ipak su zastava, grb, himna i novac neka obilježja svake države do kojih ona drži i pazi na njih), makar i uz cijenu smanjenja čistog prihoda.
Ovaj problem je tim teži budući da ga se ne bi smjelo rješavati enormno visokim apoenima (s enormno malom količinom zlata u njima). Iako izdavanje novca ne bi trebalo imati neki socijalni karakter (zaštite malih sabirača), ipak se ne smije dekuražirati masu skromnih ljubitelja numizmatike (izdavanjem visokih apoena i s ažijom u korist krupnih kupaca, kao što sam objasnio na primjeru MIS 79).
6. Svrha ovog rada
Naši numizmatičari su učlanjeni u svoja društva, u izvjesnoj mjeri staleška kao i svaka druga udruženja. Bez obzira na njihov socijalistički i samoupravni karakter, na njihovu povezanost s organizacijom SSRN Hrvatske čiji su dio, sabirači imaju i neke svoje specifične interese. Razumljivo je stoga da od svojih društava očekuju i određenu - društveno tolerantnu - čvrstu i beskompromisnu zaštitu svojih interesa.
Ovaj rad je temeljen na autoriziranoj diskusiji koja se vodila na Glavnoj godišnjoj skupštini Numizmatičkog društva Hrvatske u Zagrebu za 1983. godinu. Očekuje se, da na bazi građe pružene u ovom radu, odgovorni funkcionari Društva uobliče konkretni zahtjev odgovarajućem tijelu zaduženom za društveni nadzor, kojem će predložiti da utvrdi ima li u pojedinim poslovnim potezima prigodom kovanja naših jubilaraca elemenata čak i krivične odgovornosti, posebno u slučajevima kad se “novac” prodaje samo za strana sredstva plaćanja, proviđen atestom kojim se potvrđuje da je takav kovani “novac” zakonsko sredstvo plaćanja. Proglašavanje takvih pseudo-kovanica (prema izrazu iz prezentirane sheme) novcem, možebitno će provocirati i pitanje u kojoj mjeri je Zakon o prigodnom kovanom novcu primjeran temelj valjanoj praksi izdavanja jubilarnog NOVCA.
Držim da izražavam ispravno mišljenje većine sabirača, po kojem je ne samo pravo već i dužnost nekoga između nas da javnim istupom pridonese preispitivanju dosadašnje politike izdavanja jubilaraca kod nas; pošto stalni pa i sve veći propusti prijete ozbiljnoj eroziji ugleda “novca” kojeg izdajemo.To u krajnjoj liniji izazivlje smanjenje prihodi od jubilaraca, a baš u ime povišenja prihoda se - vjerujem - i prave izloženi propusti. Drugim riječima: valjanom politikom izdavanja jubilarnog NOVCA, koja nema za cilj čim veći prihod pod svaku cijenu, prihodi će se - povećati.
Rezime
Većina naših jubilaraca, izdanih i poslije Zakona o prigodnom kovanom novcu, nema obilježja jubilarnog novca u formalno-pravnom, a pogotovu ne u ekonomskom pogledu. To su u većoj ili manjoj mjeri novcu slična kovanja. Autor je dao shemu svega što numizmatičari osim novca sabiru (tj. shemu pravog novca, onog sa tzv. novčanim tijelom) s kratkim obilježjima, prema kojima bi se pojedini naši jubilarci mogli podvesti u pojedinu vrstu, obuhvaćenu u toj shemi.
Pledira se za takvu politiku izdavanja jubilaraca koja će omogućiti da se ovi po svim obilježjima čim više približe jubilarnom novcu. Oni bezuvjetno trebaju biti - ma koliko kratko - u prometu, čisti prihod od izdavanja takvog novca ne smije preći razliku između količine plemenitog metala koja bi se mogla dobiti po tržišnoj cijeni za dotični apoen, i količine koja se stvarno u tom apoenu nalazi.
Bilješke
(1) Ovo je, u najkraćem izložen, model potpune zlatne valute (dio modela koji nam treba kao teoretska osnova u ovom radu), kakvog je imala Engleska u drugoj polovici XIX stoljeća, dakle u vrijeme kad je Marx stvarao svoju teoriju novca. Pišući o funkcijama novca Marx je imao mogućnost da izučava upravo već razvijeni sustav potpune zlatne valute u toj zemlji.
(2) Držim da postoji potrebna analogija sa srebrnim, odnosno novcem iskovanim od plemenitog metala (dakle s tzv. stvarnim novcem) općenito.
(3) Riječ je beziznimno o jubilarnom novcu, namijenjenom sabiračima, Sto biva vidljivo već iz teksta propisa, temeljem kojeg se izdaje. Punovrijednl novac kao normalno sredstvo razmjene, stvar je prošlosti.
(4) Nisam u stanju nadodati: “i pušteni u promet”. U promet se pušta novac, koji se ne prodaje po cijeni većoj od nominale.
(5) Velim “do sada”, jer usvoji li se da državi pristoji “pravo dokivanja” jubilaraca vremenski neograničeno dokle god se ne iskuje (i vjerojatno proda) propisom predviđena količina, onda je moguće takvo “dokivanje” izvršiti i poslije niza godina.
(6) Ovaj je rad pisan listopada 1983. godine, propis je tek najavio kovanje kompleta ZOI '84 Sarajevo, te jubilaraca u povodu godišnjica bitaka na Sutjesci i Neretvi.
(7) Ovaj je rad pisan listopada 1983, dakle pri završetku 2 od 3 godine, u kojima treba izdati komplet “novca” ZOI '84.
(8) Shematizaciju sam izvršio ja, prihvativši kao upotrebljivu sistematizaciju prof. I. Turk (vidi: Prof. dr. Ivan Turk: “Utvrđivanje i raščlanjivanje novca u numizmatici” (prijevod), izd. “Numizmatički vjesnik”, Split, broj 4/83).
Autor: Prof. dr. Nenad Gvozdanović
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, prigodna izdanja, Jugoslavija.
Keywords: coins, commemorative issues, Yugoslavia
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 19:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 21.01.2012.
Talir Marije Terezije iz 1780.
Maria Theresia Thaler Dated 1780
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
MARIJA TEREZIJA. Austrijska nadvojvotkinja, rođena 1717. g. kćerka a po pragmatičkoj sankciji Habsburške dinastije od 1713. g. i nasljednica cara Karla VI. Udata 1736. g. za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, od 1740. g. rimsko-njemačka carica, hrvatsko-ugarska i češka kraljica, umrla 1780. godine.
TALIR (njem. Thaler). Naziv srebrnog novca. Ime dobiveno po rudokopu srebra u mjestu Joachimsthaler u Češkoj (Rudna Gora). Od toga je raznim varijacijama nastao i naziv za novčanu jedinicu Dollar.
TALIR MARIJE TEREZIJE. Ime dobiveno na temelju bavarsko-austrijske monetarne konvencije iz 1753. g. za talir s likom Marije Terezije.
Jedan tip ovog austrijskog konvencijskog talira postao je najvažnije trgovačko platežno sredstvo u Levantu i u Africi. To je bio talir izrađen u kovnici Günzburg (Burgau, Prednja Austrija, “Vorderösterreich”) između 1764. i 1805. g.
Poslije smrti svoga supruga 1765. godine naredila je Marija Terezija da se za Levant i dalje kuju taliri s oznakom 1765. g. i njenim likom bez udovičke koprene. Pokazalo se, međutim, da takav tip talira u Levantu nije popularan. Tek talir Günzburške kovnice s oznakom 1780. g. te poprsjem Marije Terezije s udovičkom koprenom i signaturom SF postade poznati levantinski Talir Marije Terezije.
Nakon smrti Marije Terezije takav tip talira se i dalje redovito kovao. Njegovu popularnost i omiljenost u narodu dobio je zbog svoje stalne kvalitete, kao i zbog izgraviranog ruba, koji je onemogućavao struganje.
Arapi su prihvaćali samo talire s kraljičinim poprsjem s koprenom, oznakom godine 1780, signaturom SF, dijademom sa 7 i brošom sa 9 bisera. Beduini su ga upotrebljavali kao novac, kao robu, kao uteg i kao nakit.
Prema jednom kasnijem sporazumu između Austrije i Italije takav se talir u velikom broju kovao osim u Beču također i u Italiji, a kasnije, bez ikakvog sporazuma, i u Londonu, Parizu, Bruxellesu, Bombaju i Birminghamu.
Računa se, prema nekim procjenama, da je od svog početka iskovano preko 300 milijuna primjeraka takva talira. U svakom slučaju od svih poznatih talira, takav je talir bio najduže u prometu.
O Taliru Marije Terezije 1780 (TMT-1780), o tom interesantnom i svugdje poznatom taliru, radi njegove rasprostranjenosti i preko 200 godišnjeg kovanja u raznim kovnicama, često se govori kao o originalnim ili novokovanim primjercima.
S obzirom na razne specifičnosti pojedinih kovnica, koje su ga kovale, potrebna je čitava studija da bi se moglo ustanoviti gdje je i kada pojedini komad iskovan.
Općenito uzeto, za numizmatičare su interesantni, dakle vrijedni sakupljanja, oni novci koji su službeno kovani, pa stoga bili i zakonita sredstva plaćanja. Nova izdanja novaca, koja su kovana naročito za kolekcionare, numizmatički su posve neinteresantni.
Poseban je slučaj kad se radi o TMT-1780, jer su i takve novokovanice bile platežno sredstvo i u Levantu i u samoj Austriji. U Austriji sve do uvođenja Krunske vrijednosti 1892. g. a u Levantu sve do oko 1960. g. Tek TMT-1780 kovani poslije 1960. g. numizmatički su neinteresantni.
TMT-1780 bio je u Levantu, sjevernoj Africi i Abesiniji toliko omiljen i cijenjen, da je stanovništvo odbijalo primiti druge talire, kao one venecijanske, dubrovačke, toskanske, pruske i druge.
Kad je Austrija 1781. g. htjela uvesti u Levantu Talir s likom kraljičinog nasljednika Josipa II, taj nije bio prihvaćen od stanovništva, isto kao što ranije nije bio prihvaćen Talir s likom Franje I, supruga Marije Terezije. Iz tog razloga je kraljevskim dekretom od 1781. g. naređeno kovnici u Günzburgu i glavnom uredu kovnice u Beču, da se TMT i dalje kuje s oznakom godine 1780.
Općenito o razlikama u pojedinim tipovima TMT-1780
NA AVERSU
Tip I
Ovalni broš bez perlica, mladenački izgled poprsja, hermelin bez repica. Postoje slijedeće varijante pojedinih kovnica:
1) Kovnica u Beču. - Slovo M ima paralelne okomite crte; dijadem ima 7 okruglih perlica, od kojih su prve dvije približene; poprsje je otraga zaokruženo.
2) Kovnica u Günzburgu. - Slovo M ima dolje raširene okomite crte; na dijademu ima 5 četvorouglastih perlica. Podvrste su:
a - Točka između HU i BO je po sredini.
b - Točka između HU i BO je ispod sredine.
c - Između slova D i G je dvotočka.
3) Kovnica u Karlsburgu. - Slovo M ima paralelne okomite crte, u dijademu ima 5 okruglih perlica, poprsje je otraga zaokruženo.
4) Kovnica u Pragu. - Slovo M ima paralelne okomite crte; u dijademu ima 6 perlica.
Tip II
Kovnice u Milanu i Veneciji. - Okrugli broš s perlicama; poprsje starijeg izgleda; hermelin s repićima; dijadem sa 7 perlica; signatura S. F. Podvrste su:
a - Broš je manji; slovo M ima dolje raširene okomite crte; hermelin je sa 7 repića; signatura je s manjim i tanjim slovima S. F.
b - Broš je veći; slovo M ima paralelne okomite crte; hermelin je sa 4 - 5 repića; u signaturi slova S. F. su veća i nezgrapnija.
c - Na hermelinu su 2 repića; signatura je ST/S.F.
d - Različite forme slova E.
Tip III
Kovnica u Beču od 1780. g. dalje. Ovalni broš s perlicama; poprsje je starijeg izgleda; perlice u dijademu prvo su okrugle, kasnije ovalne.
Kovnica u Karlsburgu. Isto kao kovnica u Beču.
Kovnica u Pragu. Isto kao kovnica u Beču.
Kovnica u Kremnitzu. Isto kao kovnica u Beču, s malim varijantama.
Podvrste su:
a - Visoki dijadem sa 4-5 perlica; uho je od donje lokne pokriveno.
b - Niži dijadem sa 5, 6 ili 7 perlica; uho je samo od zadnje prednje lokne pokriveno.
c - Dijadem bez gornjeg zavijutka; na hermelinu u dva kosa reda nalaze se poredana po 3 repića; u dijademu ima 8 okruglih perlica; razmak od REG do M je 17-17,5 mm.
d - Isto sa 9 okruglih perlica u dijademu.
e - Isto sa 8 ovalnih perlica u dijademu dok je razmak od REG do M 16 mm.
f - Kovnica Kremnitz. Dijadem je bez perlica; signatura B.
Signature u aversu:
S.F. - U početku Günzburška signatura.
Nakon ukinuća te kovnice 1805. god. istu su signaturu prihvatile kovnice u Beču, Milanu i Veneciji.
S:F: - Signatura poznata samo iz Günzburga.
S:F. - Možda kovnica u Pragu 1836. g.
F.S. - Vjerojatno kovnica u Milanu.
S.C. - Samo na talirima iz Günzburga do 1774. g.
ST/S.F. - Vjerojatno kovnica u Milanu.
B - Vjerojatno kovnica Kremnitz od 1781. g.
.S.F. - Vjerojatno talijanske kovnice; moguće i kovnica Günzburg.
NA REVERSU
U austrijskom grbu s dvoglavim orlom, kome je kao vezni u sredim postavljen austrijski štit, nalaze se u 4 polja:
1) lijevo gore ugarski štit,
2) desno gore češki štit,
3) lijevo dolje burgundski štit, a
4) desno dolje štit s obilježjem zemlje u kojoj se kovnica nalazi.
- Slovo U u .AUST. od 1782. g. ima varijantu .AVST.
- Znak križa sv. Andrije ima slijedeće varijante:
znak x bez točke x
znak x s točkom ispred .x
znak x između dvije točke .x.
znak X s točkom ispred .X
znak X s točkom iza X.
znak X između dvije točke .X.
Za sve u Italiji kovane talire zajednička je karakteristika da imaju točku ispred i iza znaka križa sv. Andrije.
Signatura na reversu:
I.C. - F.A. Obična signatura bečke kovnice od 1774. g. dalje, a rabljena je i kod novih otkova do oko 1820. g.
T.S. - I.F. Kod nekih rijetkih talira iz Günzburga.
S.K. - P.D. Kod kovnice Kremnitz.
A.H. - G.S. Kovnica Karlsburg. Ranije s manjim, kasnije s većim slovima.
EvS. - I.K. Na veoma rijetkim originalnim talirima iz Praga.
P.S. - I.K. Na novim otkovima od 1812. g. iz Praga.
RUB TALIRA
Taliri Marije Terezije 1780. imaju gravirani rub na kojemu se osim krilatice JUSTITIA ET CLEMENTIA nalaze razni ornamentalni listići i rozete.
Vjerojatno vrijeme kovanja pojedinih tipova TMT-1780
KOVNICE --- TIP --- VRIJEME
Günzburg --- I --- 1780. -1802.
Günzburg --- III --- 1798.
Beč --- I --- 1780.
Beč --- III --- od 1820. pa dalje.
Prag --- III --- 1780.
Prag --- III --- 1812. - 1820.
Prag --- III --- 1836. - 1842.(?)
Karlsburg --- I --- 1788. - 1803.
Italija --- II --- 1815. - 1840.
Italija --- III --- 1840.(?)
Venecija --- II --- 1815.
Venecija --- III --- 1840. - 1866.
Milano (?) --- III --- 1840. - 1859.
Kremnitz --- III --- 1784.
Literatura
1. Deutsches Münzsammler Leksikon, Battemberg Verlag, München 1977.
2. F. Leypold: Der Maria Theresien Taler 1780. Wiener Neustadt 1976.
3. Encyclopaedia Britannica 1926.
Autor: Ljubo Katalinić
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Austrija, talir, Marija Terezija, 1780.
Keywords: coins, Austria, Maria Theresia, thaler, 1780
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 23:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 20.01.2012.
Tragom najstarijega hrvatskog novca - Novac Bijelih Hrvata
Coins of White Croats
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Prve podatke o dolasku Hrvata u krajeve u kojima su danas, nalazimo u spisu “De administrando imperio“ bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. U tom spisu car kaže da je nekad Dalmacija počimala na dračkoj međi ili kod Bara i dopirala do istarskih gora, a po širini do rijeke Dunava... Dalmatinski su gradovi slali svake godine do tisuću konjanika na Dunav, da bi Avarima branili prijelaz. Zato Avari odluče da im se osvete, te prodru u Dalmaciju, razore Solin i zauzmu cijelu zemlju.
Dalje: “Hrvati su pak stanovali tada na onoj strani Bavarske, gdje su sada Bijeli Hrvati. Jedno između njihovih plemena, naime petoro braće: Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre: Tuga i Vuga, odcijepili su se od drugih, došli sa svojim narodom u Dalmaciju i ondje našli Avare kao gospodare. Pošto su se jedno vrijeme između sebe borili, pobijedili su Hrvati, jedan su dio Avara pobili a druge prisilili da se pokore. Tada su, dakle, tom zemljom zavladali Hrvati... Drugi su pak Hrvati ostali blizu Franačke; sada se zovu Bijeli Hrvati i imaju svog vlastitog arhonta... Od Hrvata pak, koji su došli u Dalmaciju, odcijepio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom. I ti su imali samostalnog arhonta, koji je izmjenjivao prijateljske darove s arhontom Hrvatske“(1)
(1) Ljudmil Hauptman: Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, Jugoslavenska Akademija, Zagreb 1925.
O dolasku Hrvata u sadašnju postojbinu i kasnijim zbivanjima mnogo se do sada kod nas pisalo, no s dijelom hrvatskih plemena, koji je ostao u staroj postojbini, naši su se povjesničari malo bavili, pa su Bijeli Hrvati kod nas slabo poznati. Bit će nam stoga dobro došla knjiga eminentnoga češkog povjesničara, profesora na Harvardskom sveučilištu u SAD, Františeka Dvornika: „Svety Vojtech, druhy prazsky biskup”, Rim 1967. Knjigu je preveo na hrvatski jezik Augustin Pavlović, O P, a tiskana je u izdanju “Kršćanske sadašnjosti” u Zagrebu, pod naslovom “Vojtjeh Adalbert, svetac Bijelih Hrvata”. U knjizi se obrađuje uglavnom životopis toga sveca, ali se dosta govori i o Bijelim Hrvatima, jer je taj svetac bio Bijeli Hrvat. Za nas će numizmatičare biti od naročita interesa, jer donosi podatak da je posljednji knez Bijelih Hrvata Sobjeslav krajem desetog stoljeća kovao svoj novac u libici, glavnom gradu Slavnikovića, knezova Bijelih Hrvata.
No pređimo na podatke iznesene u toj knjizi.
U VII stoljeću bizantski car Heraklije pritisnut s juga provalom Perzijanaca i islamskih Arapa, pozvao je Bijele Hrvate, koji su obitavali s obje strane Karpata, da protjeraju Avare, koji su Bizant ugrožavali sa sjevera. Dio se Bijelih Hrvata odazvao carevu pozivu, spustio se na jug, svladao Avare i potom se naselio na cijelom području Dalmacije i Ilirika. No, jedan se dio Bijelih Hrvata nije odazvao carevu pozivu i ostao je u staroj postojbini. Još je sredinom X st. poznat knez Bijelih Hrvata Slavnik, koji je vladao na teritoriju desne obale Labe do Kladska i Šleske a na jugu do moravskih granica. Bio je jak i ugledan vladar i bio u prijateljskim odnosima s Premislovićima, češkim knezovima na zapadu, s poljskim knezovima na istoku i šleskim vladarima na sjeveru. Imao je pet sinova. Pisac knjige najviše govori o Adalbertu, koji je bio i praški biskup, a kasnije je kao propovjednik poginuo mučeničkom smirću i proglašen svecem. Najstariji Slavnikov sin Sobjesiav (981 - 1004.) naslijedio je oca i bio knez Bijelih Hrvata. Stolovao je u Libici, mjestu na ušću rijeke Cidline u Labu. Iako su Slavnikovići bili u dobrim odnosima sa češkim knezom Boleslavom, provali on s jakom vojskom u Libicu u vrijeme kad je Sobjesiav bio odsutan i unatoč ogorčenu otporu pobije sve prisutne Slavnikoviće. Sam knez Sobjeslav, koji se nakon toga sklonio u Poljsku, pogibe u nekom boju 1004. godine. Njegovom smrću prestaje postojati kneževina Bijelih Hrvata.
No, ipak, pisac pogovora hrvatskog izdanja knjige, Stjepan Krešić, koji je te krajeve posjetio, tvrdi da: „Ni danas nije velika rijetkost susresti ljude iz tih krajeva, koji se pozivaju na svoje bijelohrvatsko podrijetlo“. Spominje i da su se još krajem prošlog stoljeća prigodom masovnog iseljavanja u Ameriku ljudi iz okolice Krakova izjašnjavali po narodnosti Bijelim Hrvatima.
Za nas numizmatičare je svakako najinteresantniji dio te knjige koji govori o novcima, što su ih Slavnikovići kovali. Ja držim da svakako spadaju u područje hrvatske numizmatike i da su to naši prvi novci.
Donijet ćemo ovdje doslovni prijepis dijela teksta iz Dvornikove knjige, koji govori o tom novcu:
“Češka i poljska numizmatička znanost posljednjih se godina bavila zanimljivim pronalaskom novca (denara), koji je očito češkog podrijetla i potječe s kraja desetog stoljeća, ali se ne može smatrati da je kovan od Premislovića. Na jednoj strani denara čitamo latinski natpis: “Hic est denarius episcopi”. Na drugoj strani veoma nejasan natpis, za koji su neki smatrali da se u njemu skriva ime Vojtjeha i Boleslava II. Stoga su mislili da je to zajednički novac praškog kneza i praškog biskupa. Ali je najnovije istraživanje pokazalo, da se tu ne smije Čitati ime Boleslavovo, nego ime Sobjeslava i Libice, glavnog sjedišta Slavnikovića. Podrobna se literatura o tom problemu može naći u članku češkog numizmatičara Skalskog u reviji: Česky časopis historicky XLV, 1939. stranica 371.“
Taj novac ima dosta sličnosti sa frizaticima iz tog doba, kojih se kod nas može dosta naći. Preporučio bih stoga našim numizmatičarima da dobro pregledaju svoje zbirke. Libica je daleko na sjeveru, u Čehoslovačkoj, pa ima malo vjerojatnosti da bi se kod nas mogao naći koji primjerak tog novca. Ta rijedak je i u Čehoslovačkoj, gdje je kovan i gdje je bio i u opticaju. No, tko zna? Mislim da bi se stara latinska uzrječica “Habent sua fata libelli” mogla primijeniti i na numizmatiku, pa koji put možemo naći neki novčić i na mjestu, gdje bi mu se najmanje mogli nadati.
Novci Vojtjeha i Sobjeslava Slavnikovića.
Libički denar s okrunjenom glavom.
Dinar kovan za sv. Vojtjeha s natpisom “HIC DENARIUS EST EPIS(COPI), a u unutrašnjem krugu je Božja ruka među slovima O i N.
(Prema R. Turk, Čechy na usvite dejin, Praha, 1963.).
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Bijeli Hrvati
Keywords: coins, Croatia, White Croats
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 23:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 19.01.2012.
Metode otkrivanja falsifikata rimskih carskih novaca
Methods of Detecting of Counterfeit Roman Imperial Coins
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Gotovo da i nema iole veće zbirke rimskog carskog novca, u kojoj nema i po koji falsifikat. Naime, već stoljećima falsifikatori nastoje podvaliti kolekcionarima svoje proizvode i na taj način steći materijalnu korist. Pri tome se susreću falsifikati najrazličitijih kvaliteta, od onih sasvim primitivnih pa do toliko savršenih, da ih se može (a možda i ne može!) prepoznati samo naj savršenijim metodama detekcije.
Odmah moramo razlikovati falsifikate nastale još u doba Rimskog imperija, koji imaju numizmatičku vrijednost, od falsifikata nastalih u novije doba, čija je isključiva namjena pribavljanje materijalne koristi prijevarom kolekcionara; dakle, tu se radi o krivičnom djelu. Krivični zakoni svih zemalja progone takvu rabotu. Međutim, u pojedinim zemljama, osobito Mediterana, ti se zakoni gotovo i ne primjenjuju. Danas dolazi najviše falsifikata iz Italije, zatim Grčke, pa Bliskog istoka, a u zadnje vrijeme i iz Rumunjske.
Novi tehnološki postupci omogućuju sve lakšu i sve savršeniju izradbu falsifikata. Rafiniranost pojedinih postupaka govori da u takvim bandama falsifikatora sudjeluju školovani stručnjaci (arheolozi-numizmatičari, kemičari, metalurzi i strojari) opremljeni suvremenom opremom. Iako ta činjenica na prvi pogled zaprepašćuje svakog kolekcionara, nakon zrelog razmišljanja može ga i utješiti, jer tako postupak izradbe falsifikata postaje toliko skup, da prestaje biti rentabilan za bandu. Danas se isplati falsificirati samo skupe i rijetke primjerke, dok se falsificiranje običnih primjeraka, pogotovu sitne bronce, slabije isplati, pa se rijetko i provodi.
Metode izradbe falsifikata
Falsifikati se uvijek rade prema originalnom primjerku novca. Postoje u principu dvije metode izradbe kalupa: ručna i upotrebom tehnoloških postupaka. Prvi način izradbe kalupa danas se sve manje provodi.
Umjetnik graver izrađuje u čeliku kalup prema originalnom primjerku novca, a kvaliteta falsifikata isključivo zavisi o njegovoj spretnosti. Takvi su kalupi prikladni i za kovanje i za lijevanje falsificiranih novaca. Ako se falsificirani novac kuje na način kako se kovalo u starim kovnicama, tada se dobivaju odlični falsifikati. Međutim, ti se falsifikati mogu razlikovati od originala po nekim sitnim greškama gravera. Svaki umjetnik i nehotice naginje savršenstvu, pa su stoga falsificirani novci “suviše” pravilni i savršeni. Takva je situacija kod starijih falsifikata, koji su nastali prije otkrića novih tehnoloških postupaka. (SI. 1)
Slika 1. Originalni i falsificirani denar Marka Aurelija
Druga metoda izradbe falsifikata koristi moderne tehnološke postupke za izradbu kalupa. Otisak originalnog novca užima se bilo galvanoplastički (stariji način), bilo pak upotrebom novih plastičnih masa (što se danas sve više koristi!). Taj je postupak jednostavan, ne zahtijeva skupu aparaturu, a prednost mu je u tome, da ne oštećuje originalni primjerak.
Od originalnog novca uzima se otisak plastičnom masom. Taj plastični negativ služi za izradbu većeg broja voštanih kopija, koje i u najsitnijim, mikroskopskim detaljima odgovaraju originalu. Te se kopije slažu u “grančice” i nakon toga zaliju šamotom. Nakon sušenja šamot se žari, vosak ispari, pa u šamotu preostaju šupljinekalupi, u koje se u posebnom stroju pod tlakom lijeva rastaljeni metal. Ti se odljevi kasnije čiste i obrađuju. Taj postupak ima manu, da su svi primjerci potpuno nalik jedan na drugog, pa se stoga mogu samo pojedinačno plasirati na tržištu.
Većina dobrih falsifikata danas je izrađena iz originalnog materijala. Pri tom falsifikator ima računicu, jer plemenite metale prodaje po mnogostrukoj vrijednosti. Jeftiniji i primitivniji falsifikati izrađuju se od bakrene jezgre, koja se naknadno posrebri. Takvi se falsifikati obično proizvode tzv. štancanjem, i obično se dadu dosta lako prepoznati.
Posebnu vrstu falsifikata predstavljaju tzv. “suveniri”, koji se proizvode pretežno u Italiji, ali i u drugim mediteranskim zemljama. To zapravo i nisu falsifikati, bar ne pravno. Radi se o vrlo uspjelim imitacijama antiknog novca, vrlo nalik na originale, koje imaju namjerno načinjene greške, obično u natpisima legenda aversa i reversa. Kao primjer neka nam posluže imitacije novaca Faustine mlađe i Julijana II (SI. 2). Oba novca imaju izmišljenu legendu, kakva u biti ne postoji. Kod Faustine nalazimo natpis: DIVA FAVSTINA AVG, a trebalo je stajati DIVA AVG FAVSTINA. Kod Julijana II potpuno je izmišljen naslov vladara, naime stoji: D N FL CL IVLIANVS PIVS C. Titula PIVS CAESAR ne postoji! Takvi se “suveniri” legalno kuju s dozvolom vlasti, međutim, vrlo ih često “potajno” podvaljuju naivnim turistima kao originale.
Slika 2. “Suveniri”, nalik na rimske carske novce
Kako treba postupati kod nabave starog novca za zbirku? Evo nekoliko praktičkih savjeta numizmatičarima:
1. Klonite se nepoznatih nabavljača i trgovaca, kontaktirajte sa serioznim kolekcionarima. To je jedan od preduvjeta da izbjegnete kasnija neugodna i skupa iznenađenja. Doduše, nikada niste posve sigurni od falsifikatom, jer se mnogi kolekcionari izmjenama novaca nastoje riješiti primjeraka koji su im na neki način sumnjivi.
2. Vrlo je važan opći utisak, koji neki novčić stvara kod vas. Čovjek ponekad i instinktivno osjeća, da s nekim primjerkom novca “nešto nije u redu“. Takav novac na neki način odudara od uobičajenih primjeraka, ponekad je “suviše lijep”!
3. Izgled ruba novca od posebne je važnosti, jer je rub osobito osjetljivo mjesto kod izradbe falsifikata, pa se tu falsifikati često dadu najlakše raspoznati od originala. Rub kovanih novaca mora biti ispucan, u pukotinama se mogu naći tragovi patine. Kod falsificiranih primjeraka kalup se spaja na rubu, pa tu često vidimo nježnu liniju spajanja kalupa. Ako rub pokazuje tragove brušenja ruba, primjerak je sumnjiv, međutim, kod novaca kovanih u I i II vijeku također nalazimo tragove brušenja rubova, pa stoga brušeni rub ne mora biti si guran znak falsifikata!
4. Izgled površine novca od velike je važnosti. Pažljivo promatrajte površinu pod kutom, u reflektiranom svjetlu. Obratite pažnju na zrakaste linije, koje nastaju kovanjem, osobito na rubu novca. Te linije moraju biti tanke i oštre, u protivnom, najvjerojatnije se radi o falsifikatu načinjenom lijevanjem pod tlakom. Kod srebrnog novca nastojte pronaći ostatke patine, obično u udubljenim djelovima lika (u uhu) ili pak u pojedinim slovima.
5. Likovi aversa i reversa svojim izgledom mogu postaviti sumnju da se radi o falsifikatu. Falsifikatori obično izrađuju lik reversa s mnogo manje pažnje. Tu se i “znakovi trošenja novca” stavljaju s mnogo manje pažnje, nego na liku aversa.
6. Legende aversa i reversa treba pažljivo pročiitati i proučiti. Na taj način možemo prepoznati tzv. “suvenire”, koji ponekad izrazito liče na originale. Treba obratiti pažnju na oblik i veličinu slova. Kod falsifikata, rađenih rukom, često postoji razlika u obliku slova.
7. Odjek novca može nam često odati falsifikat. Kada bacimo novčić na neku tvrdu podlogu, on zazveči karakterističnim zvukom. Kod srebrnih novaca starog Rima taj je zvuk nekako mukli, kao kod napuklog lonca, zbog pukotina u metalu. Ako neki primjerak jasno zazveči, treba mu posvetiti posebnu pažnju!
8. Budite posebno sumnjičavi, kada vam neki trgovac ponudi nekoliko istih primjeraka novaca. Takve primjerke pažljivo proučite, a ako ustano vite da su kovani istim žigom, što se može lako ustanoviti prema odnosu lika i slova legende, budi te sigurni da su vam ponuđeni falsifikati na prodaju. Naime, vrlo je mala vjerojatnost, da ćete naići na 2 primjerka kovana istim žigom, jer su kovnice vrlo često, gotovo svakodnevno mijenjale žigove.
Na kraju spomenuo bih dvije metode pregleda srebrnoga antiknog novca, koje ne oštećuju primjerke, a mogu nam omogućiti otkrivanje falsifikata. Te su metode određivanje specifične težine metala i mikroskopska analiza površine metala. Ove metode zahtijevaju doduše izvjesnu tehničku opremu, no ta je oprema bez sumnje dostupna pojedinim kolekcionarima.
Specifična težina je broj, koji nam kaže koliko je grama težak jedan kubični centimetar neke tvari. Pri određivanju specifične težine koristimo Arhimedov zakon, koji nam kaže, da svako tijelo uronjeno u tekućinu, gubi toliko težine koliko važe istrsnuta tekućina. Prema tome, ako na preciznoj vagi (najbolje analitičkoj) vagnemo primjerak novca, najprije na zraku, a iza toga uronjenog u destiliranu vodu, dobit ćemo razliku u težini, upravo toliku, koliko iznosi njegov volumen. Jednostavnim računom možemo izračunati specifičnu težinu, i to tako, da se s razlikom u težini (volumenom) podijeli težina novca. Da to lakše shvatimo, navedimo jedan primjer: jedan denar Trajana težak je 3,152 grama. Potopljen u vodi teži 2,833 grama. Razlika u težini iznosi 0,319 grama. Sada podijelimo težinu denara s tom razlikom, dakle 3,152 : 0,319 = 9,88. Specifična težina tog denara iznosi 9,88, što se potpuno uklapa u srednje vrijednosti Trajana.
Dok kod srebrnih denara i antoninijana specifična težina originala ponekad dosta varira, kod srebrnog novca iza Konstantina ona je vrlo konstantna, uvijek iznosi iznad 10,0. Ako nađemo silikvu, koja ima specifičnu težinu manju od 10,0 budite uvjereni da je lažna!
Mikroskopski pregled površine metala je brza i sigurna metoda za razlikovanje kovanih od lijevanih predmeta. Znamo, da je u starom Rimu novac uvijek kovan, nikada lijevan, pa tako možemo sigurno razlikovati lijevane falsifikate. Princip pretrage je slijedeći: pri kovanju metal se rasteže, a tom prigodom dolazi i do promjena unutrašnje kristalne strukture metala. Na površini metala javljaju se karakteristične zrakaste pruge, koje su raznih debljina, od onih vidljivih prostim okom pa sve do mikroskopski tankih. Baš ove zadnje, vidljive samo mikroskopom, uvijek su prisutne. Njih možemo naći na zaštićenim dijelovima površine novca, npr. u dubini pojedinih slova i sl. Kod modernih falsifikata, koji su načinjeni lijevanjem pod pritiskom često nalazimo imitacije tih zrakastih linija, no one mikroskopske uvijek manjkaju. Te umjetne linije kovanja su na vrhu oble, nikada oštre. Kod posebno dvojbenih slučajeva može se ispitivani novac na neko vrijeme staviti u otopinu amonijaka (s kojom se i inače čisti srebro). Ako je novac kovan, mikroskopske linije dolaze do boljeg izražaja, kod lijevanog primjerka one se dijelom izgube. Mikroskop može odlično razlikovati prave pukotine metala, nastale kovanjem, od onih umjetnih, čija je svrha, da zavara kolekcionara. (SI. 3, 4)
Slika 3. Mikroskopski izgled površine originalnog rimskog denara
Slika 4. Mikroskopski izgled površine falsificiranog denara
Ostaci patine na srebrnom novcu mogu biti pravi, no mogu biti i umjetno naneseni da zavaraju kupca. Prava stara patina dolazi u dva oblika. Prvi, češći oblik je miješana patina. Na dosta obilnoj smeđoj grudastoj podlozi nalazimo uključene zelene kvrgaste mase. Te su zelene mase raspoređene u smeđoj masi nalik na grožđice u kolaču. Kod čišćenih novaca često nalazimo ostatke samo smeđe patine. Drugi, rjeđi oblik stare patine je zelena slojevita malahitna patina, nalik na zelenkaste bradavice. Umjetna patina je jednolična, i s malo iskustva možemo ju lako razlikovati od prave.
Za ovu pretragu pogodan je svaki mikroskop manjeg povećanja, oko 30-100 puta. Rasvjeta mora biti jaka, postranična. Ako je mikroskop spojen s kamerom, površina novca može se snimiti, što može poslužiti za dokumentaciju.
Umjesto zaključka
Tekst ovog članka pokazao sam jednom znancu, koji inače radi u inozemstvu u jednom poznatom muzeju. On je članak pročitao i nasmijao se: “Dragi doktore! Vi sigurno čitate mnogo krimića! Ma kakve bande falsifikatora! Danas to, pokraj moderne tehnologije uopće nije potrebno! Novac može falsificirati jedan jedini čovjek, bez ikakvih suradnika, čak i bez predznanja u numizmatici! Potrebno je samo nabaviti originalni novčić. Kako? Pa vrlo jednostavno! Naprosto se otiđe u neki bolji dućan numizmatikom i tamo izabere pogodan primjerak. Trgovac obično daje sve informacije uz pismeni atest, da je novčić originalan. Iza toga se plastikom uzme otisak novca, to ga niti najmanje ne oštećuje. Od otiska se načini kopija do mile volje, koje savršeno nalikuju na original. Vjerujte mi, niti mi u muzeju nismo često u stanju razlikovati original od kopije! Sastav metala? Pa to je bar jednostavno! Otiđite u bilo koju javnu naučnu biblioteku i zatražite noviju knjigu o numizmatici. Tu možete pročitati točan sastav metala novaca pojedinih vladara, i tako bez muke načiniti leguru, koja odgovara originalnoj. A onda, na kraju, onaj originalni novčić ponovo prodate trgovcu i tako vratite uložen novac! Kako vidite to je jednostavan postupak, koji donosi dobru zaradu. Uzmimo, da troškovi izradbe kalupa iznose oko 200 DM, jedan kilogram srebrne legure stoji oko 1000 DM, od te količine metala možete izraditi 300 denara, koji se plasiraju na tržištu po cijeni od najmanje 100 DM po komadu! Problem je jedino plasman, jer na jednom mjestu možete prodati samo 1 primjerak! Sasvim pouzdano znam, da neki manje seriozni trgovci potajno svjesno otkupljuju falsifikate! Eto, to je komentar vašeg članka, dragi moj doktore!”
Komentar autora: Razvoj tehnologije u budućnosti donosi dobra vremena falsifikatorima, a mnogo briga kolekcionarima!
Autor: dr. Nikola Šipuš
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Rim, krivotvorine
Keywords: coins, Rome, counterfeits
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 02:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 14.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Ž“ (željezni novac – žutak)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
ŽELJEZNI NOVAC
U antičko doba roba-novac. U naše doba počeo se koristiti za I svjetskog rata i neposredno po njemu. Zbog visokog stupnja oksidacije on se pri pripremi za kovanje ili poslije toga podvrgava kemijskoj obradbi; npr. difuzionom pockičavanju, ili se prevlaci tankim slojem fosfata.
ŽENMINBI
(kin. narodni novac). Novac izdavan na teritoriju revolucionarnih baza i oslobođenih oblasti Kine do osnivanja NR Kine. Naziv mu ističe razliku od kuomitanšikog novca. Isti naziv ima novac, koji je emitirala Narodna banka NR Kine u prosincu 1948. g. i koji je bio u optjecaju do ponovnog uvođenja novčane jedinice Yuana.
ŽETON
Pločica od nekog metala, kosti ili plastične mase raznih oblika, koje su nekad služile pri računanju. Danas se ovaj naziv uglavnom upotrebljava za pločice, koje zamjenjuju gotov novac pri nekoj igri za novac ili za pokretanje raznih automata.
ŽIGOSANJE NOVCA
Okrugli, ovalni, trokutasti ili višekutni znak s grbom, slikom ili slovima, koji se utiskuje na novac. Najčešće se utiskuje na lice novca radi označavanja povišenja ili smanjenja vrijednosti, odnosno potvrđivanja postojeće vrijednosti.
ŽUTAK
Narodni naziv, u nekim hrvatskim računicama, kao opći naziv za dukat.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 22:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 13.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Z“ (z – zyfert)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Z
Oznaka za kovnicu Grenoble (1539.-1779.), Dauphine, Zacatecas (Meksiko), Saragosa (Španjolska) i Zagreb (1849.).
ZADARSKI NOVAC
papirnati i kovani, izdavan u Zadru. Papirnati je novac izdavan 1809. g. od Francuza, u čijem je posjedu Zadar tada bio. Emitirane su vrednote od 1 i 2 franka, a natpis na novcu je na francuskom jeziku.
U 1813. g. kovan je od okupatorske francuske vojske srebrni novac i to: vrijednost od 40 lira = 18 franaka i 40 centi, od 20 lira == 9 franaka i 20 centi te od 10 lira = 4 franka i 60 centi. Novac je rađen rukom, okruglog je oblika i u njega je utisnut četvrtasti žig, koji ne pokriva cijelu površinu. Na aversu žiga je carski orao s krunom, postrance natpis ZARA-1813. Na reversu je oznaka vrijednosti.
Veličina i težina novca je različita: 40 lira ima promjer 52,5 mm i težinu 42,58 gr do 120,50 gr; 20 lira je promjera 45 mm težine 36,06 gr; 10 lira promjer 39 mm i težina 29,55 gr. Postrance, na rubu novca, nalaze se po 3 zaštitna žiga (punce).
ZAGREBAČKA KOVNICA
(lat. Officina monetaris Zagrabiensis). Kovnica, koja se prvi put spominje u ispravama od 1260. g, neprekidno je radila do 1384. g. i nastavila radom povremeno i do naših dana. U njoj su kovani poznati Denarius Zagrabiensis, Denarius Grichensis, 1 Križar 1849. g. itd.
ZAIR
Novčana jedinica Republike Zair. 1 Z = 100 makuta = 1000 sengi.
ZAKUP KOVNICE
Izdavanje kovnice nekoj privatnoj osobi uz naknadu. Jedan od najznačajnijih takvih ugovora kod nas je ugovor između bana Nikole Banffya i zakupnika njegove kovnice iz 1344. g. U ovom ugovoru precizno je određen odnos zakupnika i vlasnika kovnice, kao i visina zakupnine (300 maraka odnosno 60.000 banskih denara). Zakupnik se morao pridržavati svih odredbi o izgledu, težini i veličini novca, kao i čistoči metala.
ZBIRKA NOVCA I MEDALJA
Skup novca ili medalja, koji u zavisnosti od interesa sakupljanja mogu biti podijeljeni na više oblasti. Kod novca: metalni, papirnati, antički, srednjovjekovni, moderni, nacionalni, portretni, talirske veličine itd. Slična podjela može biti i kod medalja, samo što zbirku možemo dijeliti još i na po autorima ili temama koje obrađuju.
ZECCA
Talijanski naziv za kovnicu uopće, a korišten je i u Dalmaciji za označavanje kovnica, koje su se nalazile u gradovima (Dubrovnik, Kotor, Split, Zadar).
ZER MAHBUB
Lakši zlatni novac (2,6 gr) Turskog carstva. Kovanje je počelo u ranom dijelu XVIII st. Tijekom 100 godina zauzimao je značajno mjesto u novčanom sustavu Carstva.
ZETSKI NOVAC
Novac, koji su poslije 1366. g. kovali Balšići u svojim kovnicama. Novac su kovali Đurađ I Balšić (1372.-1378.), Balša II Balšić (1378.-1385.), Đurađ II Stracimirović (1385.-1404.), Konstantin Đurđevič-Balšić (1391.-1395.), te Balša ITI Đurđević Stracimirović (1404.-1420.).
U prvom periodu kovanja, u doba Đurađa I, na novcu je vi- šeredni natpis ćirilicom na jednoj strani, uok je na drugoj glava vuka i ime vladara, ili Krist na prijestolju.
Na novcu Balše II i Đurađa II natpis je latinični MDO: BALS-A-BALSIC ili M. M. GORGI-Sraci-mir i grb Balšića, dok je na reversu sv. Stefan i natpis S.STEFAN-SCUTARI. Na novcu Đurađa U, druga vrsta, na reversu se javlja sv. Lovro s natpisom SLAVRE.-NCIVSM. Na novcu Konstantina na aversu je prikazan vladar na prijestolju s natpisom D.REX COST-ANTINVS, dok je na reversu sv. Stefan kao i kod ranijih vrsta njegovih prethodnika. Novac Balše III je sličan novcu njegovih prethodnika, samo je natpis na novcu MBALSHGEORGI- -STRACIMIRI, a na reversu je također sv. Lovro. Prvobitno je njihov novac, za Đurađa I, do 1378. g. kovan u Prizrenu. Nešto prije 1385. g. njihova se kovnica nalazila u Skadru, gdje ostaje do 1395. g. Nije poznato gdje se kasnije kovao novac. Srednja težina novca je 0,65-1,20 gr, a veličina od 16-20 mm promjera. Balšići su svoj novac kovali do 1421. g. kada porodica izumire.
ZEUS
(lat. Jupiter). Po grčkoj mitologiji sin Kronosa i Reje, gospodar bogova i ljudi, boravi na Olimpu. Z. se redovno prikazuje kao zreo muškarac, bujne kose i brade. Na mnogobrojnu grčkom i rimskom novcu često je prikazan. Njegovi su glavni atributi: orao, skeptar i munja.
ZLATICA
Narodni naziv u dubrovačkoj oblasti za bizantski zlatni novac (solidus). Kasnije se ovaj naziv upotrebljava za venecijanski zlatni novac (cekin).
ZLATNA KRUNA
Naziv za više. vrsta austrijskog i njemačkog zlatnog novca.
1. Z. K. njemačkog saveza, u koji je ulazila i Austrija, težine je 11,111 gr. Na aversu je glava vladara, dok je na reversu u hrastovom vijencu oznaka vrijednosti.
2. Z. K. koja je kovana poslije 1871. vrijednosti 10 maraka, težine 3,982 gr. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i 2 Z. K. (od 1877. do 1878.). Na aversu je carski orao, dok je na reversu glava vladara ili grb države koja ga kuje.
3. Z. K. austrijska, vrijednosti 20 i 10 kruna, počela se kovati 1892. g., po uvođenju zlatnog standarda. Težina kovanice od 10 kruna je bila 3,388 gr, a one od 20 kruna 6,775 gr. Na aversu je poprsje cara, na reversu carski orao. Njihovo je kovanje prestalo 1915. g.
Austrija je obnovila kovanje Z. K. zakonima od 31. siječnja 1951. i 3. lipnja 1964. a kuju se vrijednosti od 100, 20 i 10 Z. K. ali s godinama kovanja: 1915 i 1912.
ZLATNA MARKA
Zlatm novac novčanog sustava Njemačkog carstva (1871.-1918.>. uvedeni zakonom iz 1873. g. Kovane su vrijednosti od 5, 10 i 20 maraka, pri čemu je jedna marka sadržavala 0,398248 gr. čistog zlata. U razdoblju 1920 - 1923. g. Z. M. je bila obračunski novac.
ZLATNI KRUNSKI NOVAC
Zlatna noninala Austro-Ugarske, uvedena 1892. g. Novčana jedinica je postala kruna sa zlatnom podlogom od 0,30488 gr dijeljivih na 100 helera. Za promet je emitiran zlatni novac vrijednosti 20 kruna, težine 6:775O67 gr, te od 10 kruna težine 3,3875338 gr. Za trgovinu s inozemstvom i dalje je kovan dukat. Uz zlatni novac kovane su i nominale od 1, 2 i 5 kruna u srebru. Z. K. N. je bio u optjecaju do I svjetskog rata.
ZLATNIK
Narodni naziv za zlatni novac, ali to je i srednjovjekovna težinska jedinica. Polovicom XIII st. 1 litra = 72 zlatnika. Ovaj odnos odgovara nekadašnjem bizantskom zlatniku (solidusu), koji je iznosio točno 1/72 litre. U Rusiji Z = 1/48 grivne ili 1/96 funte, odnosno bio je težak 4,266 gr.
ZLATNI STANDARD
Zlatna valuta ili zlatna vrijednost. Novčani sustav, gdje je novčana jedinica izražena u dogovorenoj količini zlata određene finoće. Kovanje zlatnog novca je slobodno i neograničeno, i on je zakonsko sredstvo plaćanje. Vrijednost svih drugih formi novca izražava se i određuje prema zlatnom novcu.
ZLATNO POKRIĆE
Količina zlata, koja služi kao zakonom određena podloga papirnatom ili drugom novcu u prometu, a drži se u trezorima emisionih banaka.
ZLATO
(lat. aurum). Rijedak metal žute boje, koji je vrlo otporan na koroziju. Kao novac Z. se počelo koristiti još u VII st. pr. n. e. u Lidiji. Mnogobrojni zlatni novac kovan je u antičkoj Grčkoj i Rimu. U ranom srednjem vijeku, u feudalnoj epohi Evrope, novac od zlata, osim u vrlo rijetkim slučajevima, nije kovan (IX - XIII st!). "S razvitkom trgovine i obnavljanjem kontakata s Bliskim Istokom, obnavlja se kovanje novca od zlata (Venecija, Genova). Danas se zlato rijetko upotrebljava za kovanje kurentnog novca. Čisto zlato ima 24 karata ili 1000 jedinica zlata. Dukat ima 986-999/1000 zlata. Najviše zlatnog novca kovano je od 900/1000 zlata.
ZLOTY
U srednjovjekovnoj Poljskoj protuvrijednost dukatu je bila svota od 30 groševa. Kasnije je vrijednost dukata porasla, tako da je od XVI st. bila 50 groševa, no za svotu od 30 groševa zadržan je naziv Z. Poslije novčane reforme 1528. g. u Poljskoj je uveden zlatni novčani sustav te iako nominale u Z. nisu kovane, Z. je ostao novčanoobračunska jedinica vrijednosti 30 groševa. Z. je postao stvarnim novcem kada je 1564. g. u Vilniusu kovan srebrni novac s oznakom vrijednosti XXX (=30 groševa). Stalno kovanje Z. u Poljskoj je regulirano 1766. g. Jedan Z. je bio vrijedan 4 srebrna ili 30 bakrenih groševa. U 1794. g. prvi je put emitiran poljski papirnati novac, čija je vrijednost bila izražena u Z. Od 1817. do 1829. g. kovani su 50 i 20 zlatnih Z. težine 8,99 i 4,49 gr. Od 1924. g. u Republici Poljskoj uveden je Z. kao novčana jedinica, jednaka 100 groszv.
ZOLOTOJ
Ruski naziv za svaku vrstu zlatnog novca od XVI st. Isti naziv je zadržan za zlatni novac Elizabete Petrovne (1741.-1762.) kovan 1755. g. vrijednosti 10 rubalja. Na novcu je natpis ELIZABETIN ZOLOTOJ.
ZRAKASTA KRUNA, ZUPČASTA KRUNA.
Dijadem kao uska traka sa zupcima. Ova vrsta krune upotrebljava se od doba Nerona (54.-68.) na rimskom novcu umjesto lovorova vijenca, a kasnije je to najčešća carska oznaka. Prikazivanje Z. K. uz lovorov vijenac služi ponekad za razlikovanje rimskih novčanih nominala, npr. dupondiusa od asa u doba cara Decija (249.-251.), dvostrukog sestercija od običnog i si. U doba Caracale (198.-217.), ona je služila za razlikovanje antonijana od denara. Od Konstantina I (307.-337.) Z. K. i vijenac su zamijenjeni dijademom.
ZRINSKIH NOVAC
Novac, što ga je u svome gradu Gvozdanskom kovao Nikola III Zrinski od srebra dobivenog iz njegovih rudnika. Najraniji njegov novac potječe iz 1521. g. (denari) i na aversu se nalazi ugarski grb s natpisom LVDOVICVS. R. VNG. 1521. Na reversu ie Bogorodica, a ispod nje se nalazi grb Zrinskih: u štitu dva ptičja krila. Naokolo je natpis: PATRON-VNGARI. Na groševima je poprsje Nikole, dok je natpis naokolo DOMINVS. ADIV. ET. PRO. MEVS. Na reversu je štit s grbom Zrinskih (dva krila), nad štitom je kaciga iz koje se uzdiže krilati zmaj. Naokolo je natpis MONETA. NICOLAI. COMIT. ZR.
Kovano je više vrsta groševa s istim predstavama ali s izmjenama u natpisu s oznakom godine 1527 ili bez nje. Nikola III je kovao i nekoliko vrsta talira. Kod prve vrste na aversu je kaciga, iz koje se uzdiže zmaj, a naokolo je natpis NICOLAI. D. G. COMITIS. ZRYNEN. EC. 15-33 A. Revers je podijeljen na dvije polovice. U gornjoj je krali David s lirom, a iznad u polukrugu je natpis: DAVID+REX. U donjoj polovici je natpis IN. TE. DOMINE. SPERAVI. NON. CONFVNDAR. IN ETERNVM. PS 71. Ispod crte, koja površinu talira dijeli na dva dijela, nalaze se sigle S-R (Sebastian Rieder). Kod druge vrste na aversu je veliki štit, koji je podijeljen na 4 polja. U prvom i četvrtom polju je grb Zrinskih, dok se u drugom i trećem nalaze rudarski simboli ( ukršteni čekić ).
unaokolo je natpis AGAS. PRUDENTER. AGAS. ET. RESPICE. FINEM. Sa strane štita je oznaka eodine 15-33. Reversi su kao kod prve vrste. Veličina talira je 40 mm. Posebnu vrstu novca Zrinskog čini onaj, kovan u Grazu. To su nepravilno odsiječene srebrne pločice, na kojima se nalaze po 2 grba; lijevo grb Austrije i Burgundije, desno grb Zrinskih. Iznad grbova je godina 1527, a sa strane grbova i isnod njih su slova N-C-Z ( Nicolaus comes Zrini ) Ovai je novac kovan samo s jedne strane. Nikola III je svoj novac kovao do 1533. g. U proljeće 1534. g. je umro.
ZRNO
(lat. granum; njem. Gran). Hrvatski i srpski doslovni prijevod za malu težinsku mjeru GRAN (v. GRAN). Težina mu ie bila različita: u Dalmaciji 0,052 gr, u Ugarskoj 0,051 ili 0,058 gr.
ZWANZIGER
(njem. dvadesetica). Austro-Ugarski novac u vrijednosti 20 krajcara, kovan prema konvencionoj stopi iz 1752. g. Izrađivan u Madžarskoj i južnoj Njemačkoj. Od druge polovice XVIII st. on je zajedno s kovanicom od 10 krajcara bio najbrojniji novac u prometu u Austro-Ugarskoj i južnoj Njemačkoj.
ZWARTE PENNIG
(niz. crni pfenig). Nizozemski crni novac od bilona, kovan od grofa Brabanta Johanna i grofa Flandrije Philippa dem Kuhnen u Lowenu od 1384. do 1386. g. Težina mu je bila 1,36 gr i vrijedio je 1/12 grota. Na aversu ie natpis IOH/PHS a naokolo MONETA BRABAN(tiae). Na reversu je križ i kružni natpis MONETA FLANDRIAE.
ZWICKAUER GROSCHEN
Naziv za broš kovan od kneza Saksonije Friedricha III 1492. g. do 1532. Težina mu je bila 2,54 gr. To je najstariji saksonski groš s prikazom vladara. Na njemu je natpis GROSSUS NOVUS ZWICKOWIENSIS.
ZYFERT
Srebrni novac slabe kvalitete vrijednosti 1/2 stübera, kovan u Istočnni Friziii od druge polovice XVI st. do kraja XVIII st. Težio je 1611. g, 1,10 gr, a od 1644. g. 1,05 gr. Na jednoj je strani prikazan grb, na drugoj carska jabuka (lopta s križem); no ima i drugih prikaza.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 22:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 12.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Y“ (y – yuan)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Y
Oznaka za kovnicu Bourges (XVI-XVIII st.).
YANG
Korejski novac od 1892. do 1902. g. 1 Y = 10 muna = 100 funa.
YEN
Novčana jedinica Japana, u prometu od 1870. g. 1 Y= 100 sena. U prvom kovanju emitirane su vrednote 20 (33,33 gr), 10, 5, 2 i 1 Y (1,66 gr) u zlatu, te vrednote od 1 Y (26,95 gr), 50, 10 i 5 sena u srebru.
YEN KOREJSKI
Novčana jedinica Koreje u doba japanske okupacije, i kasnije do uvođenja na cionalnih valuta; u NDR Koreji do prosinca 1947. a,. a u Južnoj do 1950. g. 1 Y = 100 sena.
YUAN
Kineski novac, koji je u promet uveden poslije novčane reforme 1889. g. Kao osnova nova novčanog sustava uzet je meksički dolar (peso). 1 Y (oko 24 gr srebra) = 100 fina (centi). Poslije novčane reforme 1935. g. srebrni Y. je povučen iz prometa i zamijenjen papirnatim. Poslije osnivanja NR Kine sav stari novac je povučen i zamijenjen novčanicama NR Kine.
YUAN
Veliki turski srebrni novac vrijedno sti 2,5 piastera ili 100 para. U promet je uveden za sultana Selima II (1789.-1807.), težine 32,40 gr. Po javom Y. talir Marije Terezije je izgubio vodeću ulogu na Levantu.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!
Što i kako radimo - pogledajte naš promotivni YouTube video.
|
- 22:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 11.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „X“ (x – xr)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
X
Oznaka za kovnicu Becancon, Vilefrance (1539.-1578.) i Amiens (1739.-1836.).
XERAFIM (ili PARDAO).
U početku perzijski novac ravan dukatu. U portugalskoi Istočnoj Indiji X. je nazvan Pardao ili PARDAU, a kovan je od 1570. do 1871. g. u Goi i Diu. Vrijednost mu je iznosila 1/2 srebrne rupije, težina 19,05 a zatim 17,46 gr srebra. Na njemu je najprije prikazivan jedan svetac (Sebastijan, Filip, Ivan) i portugalski grb, od 1672. g. Jurjev križ i grb, od 1730. g. poprsje kralja i grb, a od 1850. g. glava Pardaoa. Težina mu je u međuvremenu smanjena na 5,30 gr.
XR
Kratica za krajcar.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 22:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 10.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „W“ (w – wormser rentgeld)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
W
Oznaka za kovnicu Beč, Breslau, Lilles (1694.-1836.).
WAHRHEITSTALER
Šaljivi talir hercega Heinricha Juliusa od Braunschweig-Wolfenbiitela iz 1597. i 1598. g. Kovan je u povodu pobjede kod Kugentala. Na jednoj je strani prikazana gola figura koju pogađa Istina, dok na zemlji leži uplašena Laž. Ova alegorija predstavlja triumf hercega nad protivnicima. Taliri su kovani u Gosslaru u mnogo varijanti.
WAPPENTALER
(njem. grbovni talir). Naziv za talir, na kojem je prikazan potpuni grb vladajuće dinastije.
WARK
U Etiopiji naziv za strani novac, koji je korišten do XIX st. kada se počeo kovati vlastiti, moderan novac.
WARN
Jedna od novčanih jedinica u Koreji, do novčane reforme u 1892. g. 100 mun = 10 yang = 1 W.
WATERLOO-TALER
Spomen novac (talir) kraljevine Hannover, kovan u povodu 50. obljetnice pobjede nad Napoleonom I kod Waterlooa (18. lipnja 1815.). Na aversu je glava kralja Georga V Hanoverskog (1851.-1866.), a na reversu lovorov vijenac i unutar njega natpis u 7 redova: DEN SIEGERN BEI WATERLOO GEWIDMET AM 18. JUNI 1865. Kovano ih je 15.000 komada.
WEIDENBAUMTALER
Naziv za seriju talira, koje je kovao grof Wilhelm II od Kassela (1627.- -1637.). Na aversu je štit s grbom, na reversu ispod imena boga (koje bliješti), vjetar savija palmu u koju je udario grom. Naokolo je natpis: DEO VOLENTE HUMILIS LEVABOR. Natpis i slika se odnose na doba Tridesetogodišnjeg rata. Kovane su i nominale od 1/2 i 1/4 talira.
WENDENTALER
Veliki srebrni novac od 2 marke grada Luneburga iz 1541. g. težine 28,70 gr. Vendenskog novčanog saveza (Wendischer Munzverein). Na reversu su grbovi Wismara, Rostocka i Stralsunda, na aversu Lubecka, Hamburga i Luneburga.
WENDISCHER MUNZVEREIN
(Vendenski novčani savez). Savez, koji je 1379. g. sklopljen između hanseatskih gradova Lubecka, Hamburga, Wismara i Luneburga. Od 1381. g. su mu se pridružili Rostock i StralsiuHL Savez je postojao do 1569. g.
WESPENTALER
ponekad se saziva i MUCKENTALER, a kovao ga je Heinrich Julius od Braunschweig-Volfenbutela 1599. g. Na reversu je prikazan lav napadnut od 10 ustaničkih osa, a iznad glave mu lebde orao i sunce, simboli careve zaštite i milosti. Na aversu je 12 grbova u lovorovim vijencima a naokolo je natpis.
WEWELINGHOFER
Mali, debeli dvostrani pfenig Westfalije, koji je vjerojatno počeo kovati car Friedrich II (1212.-1250.) u Dortmundu, a potom biskup Konrad von Hochstaden {1238.-1261.) u Soestu, pa Balduin od Osnabrücka (1259.-1264.) i Ludolf od Münstera (1226.-1248.), kovani u Marku i Lippe. Zbog toga, što je kalup za novac bio veći nego što je bila veličina pripremljenih pločica metala za kovanje, vrlo su rijetki komadi s potpunim kružnim natpisom. W. su kovani sve do XV st. Naziv je dobio u drugoj polovici XIV st. po biskupu Münstera Florenzu von Wewelinghofenu (1364.- -1379.).
WHAN
Krupni novac Koreje, koji je uveden u promet poslije 1892. g. 100 fun = 1 yang; 5 yang = 1 W.
WIENER PFENNIG
(Bečki pfenig). Srebrni novac Austrije, kovan još za Rudolfa Habsburškog (1273.-1291.). Bio je nepravilna oblika, a na jednoj je strani prikazana glava. Smatralo se da je kovan u Beču, po čemu je i dobio ime. W. P. je bio u prometu do XVI st.
WILHELMS D'OR
(zlatni Wilhelm). Naziv za dvostruki pruski pistol, kovan za kralja Friedricha Wilhelma I 1737. g. Na aversu je portret kralja, a težio je 12,245 gr.
Isti je naziv korišten i za pistol hercoga braunšvajskoga Wilhelma (1830.-1884.), kao i za zlatni nizozemski novac, koji ie još nazivan i GOUDEN WILLEM, u doba Wilhelma I i II.
WITTEN
Naziv za srebrni novac vrijednosti 4 pfeniga, koji se počeo kovati u Lubecku 1325. g. Razlikovao se od ostala novca svojim bijelim sjajem, a dobivao se specijalnom obradom metala. Od 40-tih godina XIV st. počeo se kovati i u hanseatskim gradovima (Hamburg, Wismar i dr.). S vremenom je sadržaj srebra u njemu opadao. Težina W. u drugoj polovici XIV st. bila je 1,34 gr, da bi 1410. g. pala na 1,17 gr. Na aversu je pretežno grb ili križ, dok je na reversu naziv grada i religiozni natpis na latinskom jeziku. Početkom XVI st. on je u hanseatskim gradovima zadnji put kovan, od 1502. do 1512. g. U XIV i početkom XV st. kovan je i u drugim gradovima i kneževinama sjeverne Njemačke (Mecklemburg, Holstein, Bremen, Hannover, Oldenburg), a emitiran je i u Pomeraniji tijekom XVII-XVIII st, gdje je bio vrijedan 1/2 šilinga. U XIV st. kovan je u Danskoj i Norveškoj.
WON
U prošlosti a i u novije doba naziv korejske novčane jedinice. Od 1902.-1910. g. 1 W = = 100 chona, no u to doba vrijednost od 1 W nije kovana, nego od 1/2, 10 i 20 chona i 1/2 W u srebru, te od 5, 10 i 20 W u zlatu. Od 9. rujna 1948. W. je nacionalni novac NDR Koreje, i 1 W = 100 chona. I u Južnoj Koreji je W. novčana jedinica; 1 W = 100 hwana, a od 10. lipnja 1962. 1 W = 100 chona.
WORMSER RENTGELD
Naziv za novac kovan u gradu Wormsu 1626.-1628. g. u doba novčane krize izazvane Tridesetogodišnjim ratom. Kovan je ALBUS s natpisom RENTEGELD i pfenig sa slovima R-G, a emitirala ga ie rentna uprava grada (Rentamt, Rentkammer).
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
|
- 22:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 09.01.2012.
Nešto malo o našim banovcima
Few Words about our „Denarius Banalis“ Coins
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Dinar, poznat pod imenom “Slavonski banovac”, kovan je u XIII i XIV stoljeću, prvih nekoliko godina u Pakracu a zatim u Zagrebu. Zbog svoje dobre kvalitete nazvan je i “dobri dinar zagrebački”. Danas nije više rijedak, pa ga možemo naći gotovo u svakoj i najskromnijoj zbirci. Nekoliko obilnih nalaza snabdjelo nas je s više tisuća komada tog vrlo lijepo kovanog novca. Sudeći prema dosadašnjim nalazima kolao je i bio rado priman ne samo na teritoriju tadašnje Slavonije, a to je sjeverni dio današnje Hrvatske do Gvozda (današnja Petrova gora), nego i u južnoj Ugarskoj i u sjevernom dijelu današnje Bosne, koji je u to doba i pripadao Hrvatskoj. Interesantno je napomenuti, da na teritoriju tadašnje Hrvatske, a to je dio naše domovine od Gvozda do mora, od Istre do Dubrovnika, nije do danas nađen ni jedan nalaz tog novca, pa se čini da je na tom teritoriju još uvijek kolao bizantinski i mletački novac a vjerojatno i novac akvilejskih patrijarha.
Već su ga krajem prošlog stoljeća neki naši ljubitelji starog novca registrirali i opisali. Među prvima je bio naš istaknuti historičar Ćiro Truhelka. Podacima iznesenim u njegovoj lijepo uređenoj monografiji “Slavonski banovci” nije sve do danas gotovo ništa dodano, a mijenjano je vrlo malo. Rengjejevo djelo “Corpus” u kojem su obrađeni i prikazani i naši banovci, izneseni su podaci iz Truhelkine knjige, ali u nešto sažetijem obliku. Truhelka je u tom svom radu svestrano i sistematski obradio svu problematiku toga novca, ali li tekstu i sam kaže da je to tek prvi pokušaj, pa se čini da je očekivao da će netko taj rad nastaviti.
Banovac, kako smo već rekli, nije danas rijedak novac. Kovan je neprekidno kroz stotinu i tridesetak godina. Kovali su ga mnogi vojvode i banovi, koji su kroz to vrijeme vladali u Hrvatskoj. Cijelo je to vrijeme zadržao uglavnom isti oblik - na aversu grb Slavonije, kunu u trku između dvije rijeke simbolički predstavljene s dvije zvijezde, a na reversu dvostruki križ s dvije okrunjene glave, koje zasigurno označuju sistem vladavine u Hrvatskoj tog doba. Jedno je hrvatsko-ugarski zajednički kralj, a drugo je herceg ili dux, koji na tom teritoriju vlada sa svim atributima kralja, osim naslova. Kasnije je to ban, koji ima gotovo jednaka prava, pa i pravo kovanja novca. Pobližih oznaka vladara, koji su ih dali kovati, ne nalazimo gotovo ni na jednom primjerku. Ipak možemo s dosta sigurnosti ustvrditi da su pojedini banovi ili vojvode dali označiti svoje emisije novca posebnim znakom da se znade da su ga oni dali kovati. Možda to nisu uradili svi, ali je vjerojatno da su to učinili mnogi, pa na nekim kasnijim primjercima možemo naći i grb bana koji je dao novac kovati. Kod nas, doduše, u to doba nije postojala obveza mijenjanja i prekivanja prijašnjeg novca kad se mijenjao vladar, kao što je to bilo u Ugarskoj, ali se poduzetnik, kome je kovanje bilo povjereno, morao obvezati na određenu kvalitetu srebra i težinu pojedinog komada novca, pa je već s tog uzroka svaka emisija trebala biti nekako označena. Kako se kroz tih sto i tridesetak godina izredalo oko trideset banova i vojvoda, mislim da bi u znakovima, koji se najčešće mijenjaju, trebali tražiti oznake tih promjena.
Jedina veća promjena na banovcima je u tome, što je na starijima prikazana kuna kako trči ulijevo. Ponad i ispod nje je šestokraka zvijezda. Na novijima kuna trči nadesno. Iznad nje je kruna a ispod nje polumjesec i zvijezda. To je velika i bitna promjena, pa bezuvjetno označuje neki važan događaj što se u to vrijeme zbio. Vjekoslav Klaić u svojoj knjizi “Povijest Hrvata” spominje da je hrvatsko-ugarski kralj Karlo Roberto krunjen u Zagrebu 1301. godine. U drugom izdanju te knjige (Matica hrvatska, 1972. g.) u bilješci ispod crte nalazimo opasku da on nije krunjen u Zagrebu nego u Ostrogonu, ali ta tvrdnja nije ničim obrazložena. Ta promjena, prikaz krune i staroga hrvatskog grba na aversu banovca (novi, današnji hrvatski grb se tek kasnije pojavio) nastala je baš u to doba, pa držim da ide u prilog Klaićevoj tvrdnji. Jedino su se sigle uz kraj donje vodoravne prečke križa često mijenjale, no oni one nisu do danas u potpunosti razjašnjene.
Već je u XVIII st. hrvatski povjesničar zagrebački biskup Baltazar Krčelić pokušao odrediti vrijeme kovanja banovaca prema tim siglama, pa je njegovo mišljenje bilo opće prihvaćeno. Truhelka raspolaže s popisom i opisom novijih nalaza pa sastavlja novu tabelu. (Vidi sliku br. 1 na str. 8)
Slika 1
Danas, preko osamdeset godina poslije tiskanja njegove knjige, raspolažemo s nekoliko novijih nalaza, pa bi bilo potrebno poći dalje i nastaviti njegov započeti rad. Sam Truhelka, iznoseći svoju tabelu, kaže da time nije iscrpljeno tumačenje sviju sigala, jer postoji mogućnost da su neke sigle označavale i komornog grofa ili monetara.
U svakom je slučaju jasno da tu zaista nije sve do kraja rečeno ni razjašnjeno, pa bi valjalo radom nastaviti. Držim da je zasigurno bilo nalaza i poslije nalaza na temelju kojih je Truhelka sastavio svoju tabelu. Možda koji noviji nalaz nije ni objavljen, ali je sigurno da ti novopronađeni novci nisu uništeni i da kolaju među numizmatičarima. Vjerujem da bi se nešto novog, dosad neobjavljenog moglo naći i u najskromnijoj zbirci, kao što je to slučaj s niže opisanim banovcem pod brojem 2, koji je nađen u sasma maloj zbirci od desetak raznovrsnih novčića i bio jedan jedini banovac te sitne zbirke. Kad bi se netko danas prihvatio posla da taj rad nastavi, naišao bi na nepremostive teškoće prikupljajući potrebne podatke. Mislim stoga da bi svi mi zajedničkim silama mogli početi prikupljati te podatke da budućem pregaocu olakšamo zadatak.
Svaki bi pojedini numizmatičar, član našega Društva, trebao pregledati svoju zbirku, pa ako u njoj nađe novac koji nije registriran ni kod Truhelke ni kod Rengjea, morao bi ga registrirati u glasilu našega Društva. Ne bi pritom bilo neophodno da on sam o tome piše. Dovoljno bi bilo da o tome obavijesti urednika našega “Obola”, pa da on preuzme obvezu objavljivanja tog nalaza. Mislim da bi to bila dužnost našega Društva. Možda bi bilo umjesno da se u “Obolu” otvori rubrika, možda pod naslovom “Članovi javljaju” ili nešto sličnoga, u kojoj bi se objavljivali takvi podaci ne samo o banovcima nego i o svim našim kovanicama koje još nisu nigdje publicirane ili su slabo poznate. Ja npr. imam u svojoj zbirci bakrenjak veličine austrijskog ili ugarskog novčića od dva filira. Jednako je lijepo kovan. Na aversu uz gornji rub ima natpis: TVORNICA CEMENTA a u sredini u tri vodoravna reda VRIEDNOST - 2 - FILIRA - BAKAR. (Vidi sliku 2 na str. 9) Na reversu je velika brojka 2. Do danas nisam nigdje mogao naći spomena tom novčiću, a neki su članovi našeg Društva samo čuli da je postojao. Dakle, na nama je, članovima Društva, da pripomognemo i da pridonesemo svoj makar i sitan prilog za rješenje problema naše nacionalne numizmatike, a tih problema ima još podosta. Ne smijemo zaboraviti da koji puta i naoko sitan podatak može mnogo pridonijeti rješenju i krupnih problema. Numizmatika nije isto što i sakupljanje recimo ...dugmadi raznih boja i veličina. Numizmatika je sastavni dio povijesne znanosti, pa zašto uz razonodu i zabavu ne bismo i mi pridonijeli nešto toj znanosti, osobito ako to bez većeg truda možemo.
U Truhelkinom i Rengjeovom popisu banovaca nalazimo dosta velik broj primjeraka sa sitnim razlikama, koje zapravo nemaju naročita značenja, nego su te razlike nastale zbog toga, što su se kalupi brzo trošili i oštećivali pa ih je trebalo zamijeniti novima. Rezači kalupa, kalupari, nisu mogli primitivnim alatom, kojim su radili, izraditi potpuno istovjetan kalup, pa su tako nastale te sitne razlike. Kako su znali biti i slabo pismeni, pa i posvema nepismeni, okrenuli su koji puta pokoje slovo naopako, zamijenili ga kojim drugim slovom ili su ga izostavili. Postoji i čitav niz banovaca s natpisom bez ikakva smisla, što očito govori da je kalupar nepismen. Ne trebamo se tome čuditi, jer je u to doba bilo i nepismenih plemića, a bilo je i vladara koji su se zadovoljavali time što znadu načrčkati svoj paraf na poveljama koje su izdavali. Sve te značajke pojedinih komada novca za prosječnog numizmatičara nemaju nikakva značenja. Očito je da su to pogreške u kovanju i da nisu napravljene namjerno, pa ne mogu imati ni nekog značenja. Čini se da naručitelji tog novca nisu bili suviše osjetljivi. Te im sitne pogreške nisu smetale, pa su novac prihvatili i pustili ga u opticaj.
Slika 2
Kod pregleda primjeraka zbog registriranja valja nam, dakle, obratiti pažnju u prvome redu na natpise i sigle, a zatim i na ostale oznake, jer i takvih je bilo (točkice ili kružići iza okrunjenih glava na reversu, cvijetak ili točkice i kružići ili bilo koji drugi znak pokraj krune itd.). Moramo dakle registrirati samo primjerke na kojima postoje oznake stavljene s namjerom da se kovanica posebno označi i istakne, jer samo takve mogu imati neko posebno značenje.
Završit ću s opisom nekoliko banovaca koje nisam našao ni kod Truhelke ni kod Rengjea.
Slika 3
1.) Banovac starijeg tipa s kunom ulijevo između dvije zvijezde i natpisom MONETA DUCIS P SCLAVONIA. Na reversu je dvostruki križ sa siglama S R na uobičajenom mjestu. Ispod križa su uobičajene dvije okrunjene glave, a u polumjesecu je cvijetak. (Vidi sliku 3 na str. 10)
Sigle bi prema Truhelkinoj klasifikaciji imale označavati da je kovan za vladanja Stjepana V, koji je vladao samo dvije godine (1270.-1272.). Za to je vrijeme u Hrvatskoj vladao isprva, kratko vrijeme, Henrik Gisingovac, kao ban čitave Slavonije, a zatim, kroz čitavo to vrijeme od dvije godine ban Joakim Pektar. Rengjeo donosi veći broj njegova novca s malim greškama, ali na svima je oznaka MONETA REGIS P SCLAVONIA. Ban Pektar ga prema tome nije mogao dati kovati jer on nije bio dux, to jest vojvoda, a samo vojvode kao članovi vladarske kuće imali su pravo kovati novac u svoje ime. Postoji mogućnost da ga je dao kovati sam kralj Stjepan. Vjekoslav Klarć u svojoj knjizi “Povijest Hrvata” navodi, da se čini da je kralj Stjepan imenovao svog prvorođenog sina Ladislava hercegom cijele Slavonije, ali je taj naslov zadržao i za sebe, jer je Ladislav bio još maloljetan. Zato ga češki kralj Otakar u ispravi kojom sklapa mir s kraljem Stjepanom naziva “hercegom čitave Slavonije”. Kralj Stjepan je nekoliko puta boravio u Hrvatskoj, 1271. u Bihaću, 1272. u Topuskom. Na tim je putovanjima zacijelo prolazio kroz Zagreb, pa je lako moguće da je tom prigodom dao kovati i taj novac.
Slika 4
2.) Banovac kasnijeg tipa. Na aversu kuna okrenuta udesno, iznad nje kruna a ispod nje polumjesec i zvijezda. Uokolo natpis bez smisla. Na reversu dvostruki križ s dvije okrunjene glave. Na donjoj vodoravnoj prečki dvije ptice. Lijeva sigla je naopačke okrenuto slovo M a desna stgla je nečitka.
Na aversu se na tom primjerku nalazi ispod kunine glave posve jednaka zvijezda kakva je i na polumjesecu ispod kune. Kod Rengjea takva novca nema. Truhelka ga spominje, ali sa cvijetkom, križem ili ružom ispod kunine glave. (Vidi sliku 4)
Slika 5
3.) Stariji tip banovca s kunom ulijevo i siglama u obliku ptica s lijeve i desne strane donje vodoravne prečke križa. Primjerak je jednak primjercima s tim siglama iz doba Bele IV, samo je znatno manji (promjer 13 mm) a na reversu je u polumjesecu jasno i lijepo rezani križ. (Vidi sliku 5 na str.10) Rengjeo ga ne donosi, a kod Truhelke je označen kao obol, samo što u polumjesecu ima cvijetak. Držim da taj primjerak nije jednak primjerku što ga donosi Truhelka. Dosad sam našao registriran samo jedan banovac kod Truhelke s križićem u polumjesecu na reversu, ali taj nosi sigle okrenuto slovo S i Z (stranica 107 br. 13.).
4.) Banovac Anžuvinskog doba kakav su kovali banovi Stjepan i Ivan Babonić (1310.-1322.) sa siglama K K. ne donose ga ni Truhelka ni Rengjeo.
5.) Banovac poput broja 1. Na aversu natpis MONETA REGIS P CCLAONIA. Na reversu u polumjesecu kružić, sigle n samo je lijevo slovo n vodoravno položeno.
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 33, HND, 1981.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Slavonija, banovac
Keywords: coins, Croatia, Slavonia, Denarius Banalis
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 20:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
